Učinio je to kako bi skrenuo pažnju svjetske, a prije svega britanske javnosti na rat u BiH i stradanje građana Bosne i Hercegovine. “Britanska vojska ne smije biti počasnom gardom na masovnoj sahrani.
Bosanske bebe, djeca i žene čekaju da im političari daju ono što sigurno mogu dati – vojnu zaštitu”, napisao je tada 48-godišnji Graham u oproštajnom pismu. Graham Bamford nije imao nikakve veze s BiH i njenim građanima. Međutim, slike užasa iz BiH su ga natjerale na žrtvovanje, jer sve to nije mogao gledati mirno.
U tadašnjim svjedočenjima poznanika i psihologa, u svakoj je dječijoj žrtvi u BiH vidio svoju kćerku. Njegovo stanje se pogoršalo nakon snimaka masakra u Ahmićima, 16. aprila 1993. godine, kada je ubijeno 116 osoba, a među njima i tromjesečna beba.
Uprava Grada Sarajeva 2009. godine ustanovila je nagradu koja nosi ime Grahama Bamforda a dodjeljuje se za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam, ali važnije od ovoga je da generacije koje dolaze ne dozvole zaborav čovjeka koji je dao najviše što je mogao da bi se pomoglo BiH i našem narodu koji je tada patio.
