Odgovor je da poručuje kako su pobjednici, ali da je vidljivo nervozan. Nervozan da to ne može sakriti.
I zaista, iako u tom trenutku nisam mogao svjedočiti nervozi predsjendika HDZ-a, ona se sve više manifestovala u postizbornim danima.
Pozivi i apeli preticali su jedan drugog. Teško ih je pobrojati, ali suština svih je da Dragan Čović visi na konopcima Starog mosta i da čeka hoće li ih neko presjeći da se strmoglavi u hladnu Neretvu. Figurativno, naravno.
U stvarnom smislu kod Čovića visi sve, i izmišljeni stolni grad, njegovo gradsko vijeće, izborni zakon, a i unjega mu prika Mile zaglavio bolnice zbog prehlade i virusa ikono-dupljak.
Predugo je Dragan Čović držao uzde svih procesa u Federaciji BiH. Uzde sada pucaju, a samo Čovićeva kola kreću nizbrdo.
Zato se najbogatiji zaštitnik Hrvata u BiH namah uputio u Plenkovićev stolni Zagerb da olakša dušu svome političkom i mentalnom meceni. No, od očekivane pomoći vjerovatno ništa neće biti.
Obruč međunarodne zajednice oko svih problema koje su u duetu proizveli Čović i Dodik počinje da se steže.
Promjene vlasti i moći na geopoliitčkoj karti i dolazak u vrh svjetske politike onih koji su naklonjeni BiH mogao bi spasiti prvenstveno bosanskohercegovačke Hrvate, a posljedično Bosnu i Hercegovinu i sve koji u njoj žive.
Jer, baš u tom Mostaru po kojem danas hoda zabrinuti Čović, zahvaljujući upravo njemu nije bilo izbora 12 godina. Zato smo imali generacije onih koji prvi put glasaju, a imaju i djecu koja su u godinama kada mogu glasati.
Sve to je bila posljedica nepopustljivosti Dragana Čovića u nakani da sebi osigura doživotne mandate u fotelji člana Predsjedništva BiH. Blokirao je sve, kočio i zakočenim držao.
No, u Mostaru je popustilo. Otkočila Baralija, a on više nije imao kud. Na kraju je uspio isposlovati da opet provedbu rezultata mostarskih izbora veže za izborni zakon.
A i tu će mu se po svemu sudeži omaći. Nije Čović one izborne noći baš tako bio nervozan. Svjestan je da s ovakvim rezultatima, koji još nisu konačni, on može biti 13 rupa na mostarskoj svirali. Drugim riječima, možda ga niko i ne bude pitao oko implementacije rezultata izbora.
A to je jedna karta manje. Sve ostale, vezane za državu i entitet su posebna priča. A u toj priči sve manje opcija za mostarskog Sokola.
Stranci neće po njegovom. A i zašto bi. Njih Soko ne može preveslati tako lako kao svog partnera Bakira Izetbeogvića.
Očito i zbog same pomisli da strane sile hoće prvo ustavne izmjene, po presudama evropskih i domaćih sudova, pa tek onda priču o izborima, Draganu Čoviću cvokoću zubi.
Takav scenario, a mnogi signali upućuju da je sve izvjesniji, riješio bi mnoge probleme u BiH, a posebice oduzeo mehanizme blokada iz ruku Dragana Čovića.
U tim promjenama magli zvanoj konstitutivnost ne bi bilo mjesta, a zauzvrat bi Bosna i Hercegovina imala više Hrvata na svojoj strani. Jer, kada maknete interesnu konstitutivnost HDZ i njegovog predsjednika, bosanski Hrvati isplivat će na površinu i prestati se gušiti u nacionalističkim gasovima Čovića i HNS-a.
E zato je Čović unervožen. Zbog toga je danas bio meta ismijavanja, jer je u svoj svojoj nemoći da ukrade dovoljno glasova spinovao mailovima na svakih sat vremena.
Konopci na koje je Čović satjeran očito popuštaju. A on, visoko iznad Neretve nikako ne kapira da Stari i ta rijeka spajaju grad koji je on decenijama razdvajao.
Baš kao što nije mogao ukapirati da mu tuđmanovska politika Zagreba i interesna rusofilija zatvaraju sve tunele i prolaze kroz koje se do sada provlačio.
Svjestan je stari Soko da u izmjenjenom Ustavu za njega mjesta nema. Zato oblijeće gdje god može da dobaci, nebi li se spasio.
Sve miriše da bi ultra demokratski talasi mogli primorati starog Sokola da aterira na ustavne promjene bez izbornog zakona.
A vala nas je dosta kljuco, neka ga, nek se nervozi!
