Situacija sa migrantima iz Azije, Afrike i sa Bliskog istoka, koji su okupirali Bihać, drastično se promijenila za samo sedam dana otkako smo ih zadnji put posjetili u tek otvorenom kolektivnom smještaju, u devastiranom đačkom domu Borići.
Tada ih je bilo 80, a jučer, prema riječima Selama Midžića, predsjednika Crvenog križa Bihać, bilo ih je oko 170 na ručku.
Tuče nas policija
– Svakog dana ima ih u prosjeku 20 više. Nisu svi ni ovdje u đačkom domu, ima ih po gradu, na građevini. Ne znam koliko će ih još biti. Ne znam koliko ćemo moći hraniti ih i raditi za njima. Volontere svakodnevno koristimo, iscrpljujemo ih, donatori se povremeno javljaju. Jedna žena nam je donirala 300 maraka i odmah smo kupili hranu za naredna dva dana, a već imamo donatora koji će nam u supermarketu kupiti hrane za 1.000 maraka. Ali, šta poslije, pita se Selam.
Osim što se za sedmicu broj uduplao, sada su tu desetine žena i male djece. Ima ih povrijeđenih koji traže pomoć u improviziranom sanitetu. Fale im i tuš-kabine, većinom žive u prljavštini.
Druga grupa migranata za koju Selam kaže da živi na građevini, u ruševnom i devastiranom objektu nekadašnjeg penzionerskog doma u Bihaću, ima razloge zbog kojih izbjegava ovaj improvizirani kolektivni centar u Borićima.
– Ne, mi spavamo na građevini, daleko od svih i tako se čuvamo međusobno. Ovdje (u domu Borići) ima puno Afganistanaca sa noževima. Ujutro se možda ne probudimo ili da ostanemo bez novca i telefona, ispričao nam je Saeed Khan, migrant iz Irana.
Dvojica njegovih drugova, Kurdi sa kosama ofarbanim u plavo, sve su to potvrdila te su nam pokazala rane na tijelu. Neke su dobili ovdje od drugih migranata, ali više se žale na povrede od hrvatske policije koja ih hvata i vraća nazad. Ipak, najviše se žale na rane koje im je nanijela njihova policija kod kuće.
– Mi ne bježimo od siromaštva, mada su evropski uslovi rada svakako dobar motiv, ali broj jedan od čega mi bježimo jeste režim, bježimo od naših tirana i diktatora, šerijatske policije i jednoumlja. Neki od nas žele da se izjasne kao kršćani, ali dolje bi nam za to izjašnjavanje letjela glava, priča nam Saeedovo društvo.
Krijumčarenja
Selama iz Crvenog križa Bihać pitali smo da li je moguće da dobar dio izbjeglica izbjegava kolektivni smještaj zbog opasnosti koje su nam naveli iz ove grupe. Selam se slaže, i oni su primijetili da u Domu već postoji neki harambaša koji se pita među njima. Prepušteni sami sebi, formirali su neku vrstu primitivne zajednice. Selam Midžić upozorava sugrađane u Bihaću da ne dolaze ovdje sami, donoseći im pomoć, naročito da to ne čine u noćnim satima! Za sada se migranti ponašaju mirno, u cijelom Kantonu policija je zabilježila tek devet slučajeva kršenja zakona s njihove strane. Više je uhapšeno domaćih državljana zbog sumnji da učestvuju u krijumčarenju.
Volonteri Crvenog križa nisu znali da je ova posjeta najavljena, kažu da ih to i ne zanima. Samo rade svoj humani posao. Ipak, krivo im je jer primjećuju da ih iz Sarajeva dovoze u Bihać sa namjerom i ostavljaju njima na teret.
