U razredu je identifikovana samo jedna Bošnjakinja, što je nedvosmisleno pokazalo da svi učenici nisu jednako tretirani.
Ovaj čin jasno reflektuje politiku tolerisanja tri do pet posto pripadnika drugih etničkih zajednica, što neki nazivaju “genocidnim procentima”.
Paralelno s ovim događajem, u osnovnim školama Republike Srpske implementirane su promjene u nastavnom planu za predmet Istorija.
Učenici će sada učiti o “Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat”, a izvođači nastave će ih upoznati sa osnivačima Vojske Republike Srpske i najznačajnijim ratnim operacijama, prikazujući presuđene ratne zločince kao heroje.
Postavlja se pitanje, zašto nakon dvadeset godina još uvijek ne postoji efikasan sistem zaštite manjina? Situacija u kojoj Bošnjaci u RS-u žive kao građani trećeg reda, bez osjećaja za tragedije poput Srebrenice i Zvornika, ukazuje na ozbiljnu potrebu za preispitivanjem našeg pristupa i reakcija na nepravde koje se događaju na našem pragu.
