"Veoma je teško. Moja četveročlana porodica noć je provela u jednom malom vrtu tu u blizini. Skupili smo se oko vatre. Jedan dobri vojnik mi je dao ovu deku", kazala je mještanka Drača, Fadma.
Deke, hranu i druge potrepštine, očekuju i drugi. Redovi ispred improvizovanih centara za pomoć sve su duži.
"Registrovao sam se u opštini, ovo je taj papir. Ali niko ne želi da mi objasni kako da je dobijem. U nevolji sam. Pogledajte moj dom, uništen je", rekao je Blerim.
"Što se tiče pomoći, sramota me je da moram otići po komad hljeba. Nismo dobili svu pomoć koju smo tražili, na primjer nemamo deka. Nije nam potrebna flaširana voda", kazao je Rustem Nezemeri, mještanin.
Albansko tlo polako se smiruje, no strah u građanima ne prestaje. Ne od samog podrhtavanja tla, koliko od pogleda na uništene domove.
"Veoma smo napeti. Gubimo se čak i kada idemo po hranu. Dok jedem kašika se trese u ruci. Eto toliko sam loše", rekao je Ibrahim.
"U trenutku kada se desio zemljotres uopšte nisam bio uplašen. Međutim, kada sam vidio sav taj horor vani, okamenio sam se od straha. Čak i sada, dok govorim, nisam baš dobro. Nevjerovatna je sva ta šteta i to koliko ljudi je poginulo", ispričao je Tahir Halili.
Više nade za pronalazak preživjelih nema. Spasilačke ekipe iz regiona koje su pomagale u tome, napuštaju Albaniju.
"Nažalost, u ovakvim situacijama, ovim akcijama, najbitnija su prva 24 sata. Nakon toga je teško da ćete pronaći živu osobu. Pas je tražio i radio, reagirao je na svim radilištima, mjestima gdje smo ga pustili. Iako ne radi na mrtve prepoznao sam promjenu u ponašanju i potvrdili smo s njim, kao i sa ostalim psima sumnje na neke lokacije na kojima su kasnije izvučene žrtve", rekao je Igor Goreta, član Udruge za obuku potražnih pasa.
Po okončanju potrage za preživjelima, ostala je nemjerljiva bol, tuga i gorčina. No, svjesni su Albanci da se svakodnevni život polako mora početi normalizirati. No, nikome još nije jasno kako. Kako prevladati strah, nastaviti dalje, bez snova i nadanja koji su ostali pod ovim ruševinama.
