Kada dođe zima i veliki snijeg zatrpa sela Luka i Krušev Do, 50 kilometara od Srebrenice, za stanovnike nastaju problemi, jer obično snježni nanosi znaju biti viši i od dva metra. Tada ni teška mehanizacija ne može očistiti do kraja put koji povezuje ova sela s civilizacijom.
Zato su povoljno vrijeme mještani ovih sela iskoristili kako bi pripremili drva, nabavili neophodne stvari za domaćinstvo, hranu za stoku.
U grad samo kad moraju
Luka i Krušev Do broje 53 povratničke porodice sa 150 stanovnika koji su tu tokom čitave godine. Do Srebrenice siđu samo kada moraju, po penziju i u kupovinu.
Naučili su, kažu, da zima zna biti duga i hladna, a snijeg veliki. Još se sjećaju tegoba kada nisu mogli iz sela zbog snijega koji je paralizirao put.
- Poučeni iskustvom iz ranijih godina, kada su ova sela po tri mjeseca bila zametena, mještani se sada na vrijeme pripremaju za zimu i zalihe hrane, lijekova i drugih potrepština - kaže Hamo Zulanović, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Luka.
Zulanović je razočaran i što su neki povratnici primorani dići ruke od svega pa napuštaju obnovljena ognjišta jer nemaju školu, radna mjesta, zdravstvenu zaštitu, adekvatan put, mjesnog imama, a donacija je sve manje.
Optužuju državnu, entitetsku i lokalnu vlast koja mnogo obećava, a malo čini da se uvjeti života poboljšaju te da se ljudi zadrže na svojim imanjima.
Zimska sijela
Enver Duraković (51) živi sa suprugom Fatimom (47) u Luci, gdje se bave poljoprivredom i uzgojem ovaca i goveda. Kaže da je hrane i drugih potrepština uvijek malo, jer se nema novca za nabavku većih količina.
Hajro Mujić (43) ističe da ovdje duga i hladna zima traje od početka novembra pa sve do maja.
- Stoga se blagovremeno snabdijevamo drvima, najosnovnijim namirnicama i hranom za stoku - kazuje Mujić.
Duge zimske noći mještani ovih sela provode sijeleći. Lučani idu u Krušev Do i obrnuto.
Na sijelima igraju karata, prstena i šah, a žene pletu toplu vunenu odjeću. Kada je veliki snijeg, zajednički čiste prilaze do kuća i štala, a prvo naprave prtinu starim i iznemoglim komšijama.
Raduje ih, kažu, kada su putevi prohodni, dolazak poštara i električara.
Imaju školu, ali učitelji ne dolaze jer im je predaleko, a imaju i džamiju, ali nema imama
Škola u Luci postoji, ali u nju ne idu djeca, jer ni učitelji ne žele da dođu u ovo selo jer je zabačeno i daleko.
- U ovim planinskim selima obnovljene su džamije, ali su one bez imama i ezana. Dobro je barem to da se u Luci redovno klanjaju bajram-namazi, a ove godine prvi put nakon povratka i teravih-namazi. Tražimo od Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica da nam osiguraju imama kako bi se bar džume mogle klanjati naizmjenično jedan ili dva petka u jednoj ili drugoj džamiji, a teravije tamo gdje ima više džematlija, a to je Luka – kaže dugogodišnji mujezin lučke džamije, 80-godišnji Derviš Sulejmanović.
