U svojih 26 godina imao je čak 32 operacije, a bio je i najmlađa beba amputirac u opkoljenom Sarajevu.
Nekoliko mjeseci nakon što je rođen, te ratne 1992. godine granata mu je ubila majku dok ga je nosila u naručju. Tada je ostao i bez noge. Svoje prve korake napravio je u bolnici, među nepoznatim svijetom.
Ni nakon toga život ga nije mazio. Godinama je na birou za zapošljavanje, jer posla za njega nema. Prima invalidninu, od koje jedva preživljava, a stanuje sa nanom.
Kemal se, ipak, hrabro borio sa svim životnim nedaćama. Trenirao je fudbal, sjedeću odbojku i nije klonuo duhom. A onda su ga snašle nove nedaće. Prije tri godine dobio je tumor, s kojim se i danas bori.
Bez pomoći države, samo uz podršku dobrih ljudi iz BiH i jednog novinara iz Italije, koji mu je pritekao u pomoć još dok je bio beba, ovih dana opet ide u Italiju na nove operacije.
Kemal ne namjerava stati u svojoj borbi za ozdravljenje, a njegovoj snazi treba se diviti.
