Svinjetina je glavni izvor životinjskih bjelančevina u Kini. Rabobank očekuje da će domaće isporuke pasti na najnižu razinu u prvoj polovici 2020. godine, kao rezultat očekivanog pada proizvodnje od 25 posto u 2019. godini. To je izazvalo veliki rast veleprodajnih cijena svinjetine. Cijene su samo u listopadu porasle 40 posto, a gotovo su dvostruko više nego u kolovozu 2018. godine, kad su u Kini zabilježeni prvi slučajevi afričke svinjske kuge.
Tako ogroman pad u domaćoj proizvodnji svinjetine ne može odmah nadomjestiti nijedna druga zemlja ili neki alternativni izvor životinjskih bjelančevina. Španjolsko iskustvo ovom bolešću sugerira da selektivno klanje neće biti dovoljno da bi se problem riješio. Španjolska je implementirala stroge sanitarne mjere i industrijalizirala svoj sustav proizvodnje, ali trebalo joj je 35 godina i pomoć Europske unije da bi 1995. godine konačno iskorijenila bolest. Talijanski otok Sardinija neuspješno je pokušavao riješiti se virusa tijekom 40 godina, a njegova je svinjska populacija samo djelić kineske.
Afrička svinjska kuga lako se prenosi
Jedan od razloga zbog kojih je afrički svinjsku kugu tako teško iskorijeniti je to što se lako prenosi. Unatoč prevenciji i kontrolnim mjerama, afrička svinjska kuga i dalje postoji u Europi i od 2014. godine stigla je u Belgiju, Bugarsku, Češku, Mađarski, Moldaviju, Rumunjsku, Srbiju i Slovačku.
Osim izravnog kontakta sa zaraženom životinjom, virus se može prenijeti i na životinje koje jedu zaraženu svinjetinu, potom zaraženom odjećom ili opremom, te dopuštanjem da svinje piju vodu koja sadrži čak i najmanje količine virusa. Studije pokazuju da soj virusa u Kini nalikuje onom koji se širio Rusijom i drugim dijelovima Europe prije nešto više od 10 godina. Ali znanstvenici i dalje ne znaju kojim je putem bolest stigla u najmnogoljudniju zemlju svijeta. Bez saznanja kako je virus ušao, kineskim carinskim dužnosnicima bit će teško spriječiti nova unošenja virusa.
Bolest sada postoji u Kambodži, Laosu, Mongoliji, Mjanmaru, Sjevernoj Koreji, Južnoj Koreji, Filipinima, Istočnom Timoru, Vijetnamu i drugim susjednim zemljama kojima nedostaju resursi za prepoznavanje i kontrolu bolesti. To povećava rizik da virus ponovno prijeđe granicu s ljudima ili svinjskim proizvodima čak i ako Kina uspije staviti bolest pod kontrolu.
Znanstvenici kažu da je virus u Kini možda stigao na isti način kao u Europu 2007. godine. Izvještaj Ujedinjenih naroda ukazuje da su ostaci hrane koji su sadržavali svinjetinu bačeni s broda u gruzijskoj crnomorskoj luci Potiju. Lokalne svinje potom su pojele te ostatke na obali. U roku od nekoliko tjedana 30.000 svinja je uginulo, a smatra se da je zaraženo 80 posto površine Gruzije.
Virus je teško pratiti
Svinje i njihove rođakinje divlje svinje žive od otpada, jedući bjelančevine iz različitih izvora, među ostalim i kuhinjskih ostataka, stajskog gnoja i mrtvih svinja. To što su svinje svejedi čini ih jeftinim pretvaračima bjelančevina, ali to je ujedno i glavni razlog zbog kojeg se afrička svinjska kuga tako lako širi.
Analiza epidemija bolesti pokazuje da je gotovo polovica uzrokovana širenjem virusnog materijala na vozilima i nedezinficiranim radnicima, a davanje svinjama zaraženog krmiva na drugom je mjestu. Prehrana svinja sirovim krmivom u Kini je zabranjena zbog rizika od širenja bolesti, ali potajna uporaba i toplinski neobrađenog restoranskog i kuhinjskog otpada i dalje postoji na prigradskim i malim farmama. Otprilike polovica kineskih proizvođača uzgaja manje od 500 svinja.
