Slučaj Kenela Zuko: Treći put u Parlamentu putem kompezacijskog mandata, a dijeli lekcije o “došljacima”

Kenela

Kenela Zuko je već treći put uzastopno ušla u Parlament Federacije Bosne i Hercegovine putem kompenzacijskog mandata, iako nikada nije bila direktno izabrana glasovima naroda.

Ova činjenica otvara ozbiljna pitanja o njenoj političkoj legitimnosti i etičnosti izjava koje daje. Nedavno je svojim govorom omalovažila ljude koji su se doselili u Sarajevo, tvrdeći da su upravo SDA i njeni projekti ti koji su unaprijedili njihov životni standard.

Međutim, kako ona može govoriti o drugima s takvim autoritetom, kada sama nikada nije bila volja naroda, nego je u parlament ušla kroz kompenzacijski sistem, što znači da je praktično “namještena” na tu poziciju, bez direktne podrške građana?

Prvi put je to bilo na Općim izborima 2014. godine. Kenela Zuko, kao kandidat ispred SDA stranke dobila je 3628 glasova, što nije bilo dovoljno za direktan izbor.

Na Općim izborima 2018. godine, gospođa Zuko je ponovo bila kandidatkinja ispred Stranke demokratske akcije. Ni ovaj put nije uspjela proći direktno.

Također, već dobro poznatom uobičajenom praksom i 2022. godine.Na Općim izborima, Kenela Zuko ulazi u Parlament. Znate već kako. Da, dobro ste pogodili, putem kompezacijske liste.

Dakle, njena pozicija u Parlamentu, gdje prima značajno visoku platu, nije refleksija stvarne izborne volje, već beneficija stranačkih manevra. Treba se zapitati – je li njena bliskost s prvom damom SDA, Sebijom Izetbegović, razlog zbog kojeg uvijek ima osiguranu stolicu u Parlamentu?

Naime, kako drugačije objasniti da je svaki put kad nije dobila dovoljan broj glasova, ipak završila u parlamentu? Takav politički put ostavlja gorak okus među običnim građanima, koji se bore za svoja prava i izborna obećanja, dok Zuko uživa u komforu koji joj osigurava politička mreža SDA.

Zar nije licemjerno da Kenela Zuko dijeli lekcije o zahvalnosti i doprinosima SDA, kada njeno vlastito političko prisustvo u Parlamentu nikada nije bilo direktno želja naroda, već rezultat političkih privilegija?

Koliko dugo će građani Sarajeva i Bosne i Hercegovine gledati kako isti ljudi kruže parlamentom zahvaljujući stranačkim vezama, dok stvarni problemi ostaju neriješeni?