Od trenutka kad je u srpnju 2015. izbio arbitražni skandal i kad je otkriveno nezakonito komuniciranje i lobiranje slovenske arbitražne agentice i arbitra, zbog čega je Hrvatska u ljeto iste godine i napustila arbitražni postupak, slovenska strana uporno uvjerava kako je Hrvatska od početka neiskreno ušla u arbitražni postupak i kako je cijelo vrijeme samo pokušavala pronaći povod za njegovo napuštanje. Hrvatska je, uvjeravali su u Ljubljani, u tu svrhu upregnula čak i svoje tajne službe, koje su čak posegnule i za “nezakonitim” prisluškivanjem slovenskih arbitražnih aktera, kako bi za svoju stranu osigurale alibi za napuštanje arbitraže. Upregnuli su tajne službe Međutim, tjednik Express dobio je nedvojbeni dokaz da je slovenska strana bila ta koja je u cilju arbitražne prevare upregnula državni aparat i svoje tajne službe. Slovenija je ušla u arbitražni postupak kao da je riječ o obavještajnoj operaciji, a ne o pravnom postupku koji se vodi pred međunarodnim pravosudnim tijelom. Sve to nedvojbeno i nedvosmisleno proizlazi iz javnog dijela izvještaja slovenske parlamentarne komisije za nadzor slovenskih obavještajnih službi (KNOVS) o “obavještajnim i protuobavještajnim aktivnostima u vezi s događajima između Slovenije i Hrvatske pred arbitražnim sudom.
'Slovenija je priznala krivicu, jasno je da je arbitraža mrtva' Pokušavajući utvrditi okolnosti zbog kojih su slovenski arbitar i agentica u arbitražnom postupku zatečeni pri nedopuštenom komuniciranju, zbog čega je Hrvatska napustila arbitražu, KNOVS u iznimno zanimljivom i samorazotkrivajućem izvještaju otkriva niz kompromitirajućih činjenica za slovensku stranu, koje dovode u pitanje ključne stavove slovenske strane u arbitražnom sporu. Slovenska je strana nakon arbitražnog skandala i hrvatskog napuštanja arbitraže ustrajala na tezi da je nezakoniti razgovor slovenske agentice pred arbitražnim sudom i šefice slovenskog arbitražnog tima Simone Drenik i arbitra Jerneja Sekoleca te njihovo lobiranje kod drugih članova arbitražnog suda bio beznačajni incident koji nije doveo u pitanje samu arbitražu. Višemjesečna istraga To je stajalište naposljetku prihvatio i arbitražni sud, presudivši da kršenje arbitražnih pravila nije bilo takve naravi da sud ne bi mogao zaključiti svoj posao. Hrvatska je strana, kao što je poznato, od početka ustrajala na stajalištu da je kompromitacija arbitražnog postupka zbog nedopuštene komunikacije Drenik - Sekolec nepovratno kompromitirala arbitražni postupak, a izvještaj slovenskog KNOVS-a govori u prilog takvog stajališta. Na temelju višemjesečne istrage, u kojoj su saslušani ključni slovenski akteri arbitražne afere, KNOVS je razotkrio kako je slovenska država putem svojih obavještajnih službi cijelo vrijeme sudjelovala u prikrivanju nezakonitog komuniciranja slovenskih arbitražnih aktera, zbog čega im je dala kriptirane telefone. Problem je nastao zato što se oni nisu dosljedno pridržavali instrukcija koje su dobili od slovenskih obavještajaca, pa su njihove razgovore, kako se navodi u izvještaju, snimili hrvatski obavještajci. SKANDAL Slovenci su sami otkrili da su varali u arbitraži s Hrvatskom KNOVS tvrdi da je šefica slovenskog arbitražnog tima Simona Drenik, iako je slovenska obavještajna služba (SOVA) nju i cijelu arbitražnu ekipu na nekoliko sastanaka detaljno instruirala o obavještajnim rizicima i činjenici da komunikacija tajnih i zaštićenih podataka putem stacionarnog telefona i nezaštićene međunarodne linije nije dopuštena, iz svojega stana u Kranju razgovarala sa slovenskim arbitrom Sekolecom u Beču. Iako je on bio imenovan od strane Slovenije, morao je ostati neovisan i nije smio komunicirati s jednom od strana u sporu. Tajni telefonski razgovori Razgovori Drenik - Sekolec odvijali su se stacionarnim telefonom bez kriptozaštite, tako da je hrvatska SOA, kako se tvrdi u izvještaju, presrela dva njihova razgovora, u studenome 2014. i siječnju 2015. godine. U izvještaju KNOVS-a se tvrdi i da su se razgovori Drenik - Sekolec, koji su sadržavali tajne i osjetljive podatke, odvijali izvan službenih prostorija Ministarstva vanjskih poslova i izvan radnog vremena, bez znanja Ministarstva za vanjske poslove, slovenskog premijera ili SOVA-e. U izvještaju se također navodi da je SOVA u cijelom razdoblju od 2010. do 2016. godine sudjelovala u arbitražnom postupku ne samo u instruiranju slovenskog arbitražnog tima, nego i surađujući s predsjednikom slovenske vlade i Ministarstvom vanjskih poslova. Zbog toga se nakon čitanja izvještaja nameće logičan zaključak kako je slovenska strana putem svojih obavještajnih službi od početka znala za nezakonito komuniciranje slovenske agentice i arbitra te da se nezakonito komuniciranje i lobiranje cijelo vrijeme najvjerojatnije odvijalo uz znanje i odobrenje premijera i šefa diplomacije. A taj zaključak mogao bi imati razorne posljedice za sve što je slovenska strana dosad tvrdila nakon arbitražne afere, kao i za slovensku argumentaciju pred Sudom Europske unije u Luksemburgu, koji će uskoro donijeti presudu u hrvatsko-slovenskom arbitražnom sporu. ARBITRAŽA: 'Slovenija nije bez šanse protiv Hrvatske, no odnosi su loši...' Ključan slovenski argument, podsjetimo još jednom, bio je da slovenska politika, odnosno tadašnji ministar vanjskih poslova Erjavec, nije imala nikakve veze s nezakonitim komuniciranjem i lobiranjem niti je o njima bila obaviještena, u što je i dosad bilo teško povjerovati, s obzirom na to da se Erjavec nekoliko mjeseci prije izbijanja arbitražne afere javno hvalio kako on “zna da će Slovenija na arbitraži dobiti pristup otvorenome moru i dvije trećina Piranskog zaljeva”. Slovenski pristup arbitraži: obavještajna obuka, kriptirani telefoni... No krenimo redom. Izvještaj KNOVS-a o arbitraži sastavljen je na 150 stranica i on je tajan, a dostupan je samo njegov “javni dio” na 17 stranica, iako je i na tih 17 stranica puno zatamnjenih mjesta. U izvještaju se navodi kako su se u SOVA-i, slovenskoj obavještajnoj agenciji, još početkom 2009. godine. Davali su upute članovima tima Iako je arbitražni sporazum potpisan tek ujesen te godine - počeli pripremati za “protuobavještajnu zaštitu procesa arbitraže”. Iako je arbitražni sporazum stupio na snagu 29. studenoga 2009. godine, u SOVA-i je 2. travnja 2009. održan prvi sastanak sa slovenskim projektnim timom za arbitražu, kojemu je na čelu bila Simona Drenik, a na sastanku su članovi slovenskog tima instruirani kako da zaštite svoje komunikacije. Takvih je sastanaka, prema izvještaju KNOVS-a, održano još nekoliko, i to između 2010. i 2016., kad je SOVA, kako stoji u izvještaju KNOVS-a, “intenzivno sudjelovala u arbitražnom postupku”. Cilj takvih sastanaka u SOVA-i bio je jasan - osigurati komunikaciju od “upada” hrvatske strane i zaštititi tajno komuniciranje slovenskog arbitražnog tima. SPOR SA SLOVENIJOM Hrvatsku će pred Europskim sudom zastupati Engleskinja Izvještaj na neuobičajeno otvoren način razotkriva ulogu slovenske države i njezine obavještajne službe u nezakonitom komuniciranju u arbitraži, iako je Slovenija cijelo vrijeme tvrdila da s tim nema ništa. Naime, slovenske tajne službe tajno su instruirale članove slovenskog tima kako mogu nezakonito komunicirati i razmjenjivati tajne podatke, a da ih pritom ne otkriju. Međutim, problem je nastao kad su otkriveni, i to zato što slovenska arbitražna agentica u tom trenutku nije poštovala instrukcije koje je dobila od slovenske tajne službe. SOVA je osigurala protuobavještajnu zaštitu svih osoba koje su sudjelovale u arbitražnom postupku, a već 2009. arbitražnu projektnu skupinu opremila je s pet kriptiranih telefona za međusobnu razmjenu informacija i izmjenu informacija između projektne skupine i SOVA-e, čime se opet nameće zaključak kako je slovenska država sigurno bila upućena u sve što se događalo u arbitraži, pa i u nezakonito lobiranje. SOVA je u arbitražnom postupku, kako stoji u izvještaju, sudjelovala na tri razine: na razini projektne skupine, zatim surađujući s predsjednikom vlade, Ministarstvom vanjskih poslova i projektnom skupinom, a na trećoj razini i surađujući na zaštiti komunikacija između projektne skupine i dijela odvjetničkog tima koji je bio izvan zemlje. SOVA je u vrijeme usmenog ročišta u Haagu uspostavila kriptiranu telefonsku vezu, predloživši članovima slovenskog tima da ne koriste druge telefonske veze. Simona Drenik, šefica slovenskog tima, bila je obaviještena da komunikacija tajnih podataka putem stacionarnih telefona i nezaštićenih međunarodnih linija nije dopuštena. SOVA je, stoji u izvještaju, pokušala pribaviti dokaze o tome da i hrvatski arbitar Budislav Vukas komunicira s hrvatskom stranom i spava u rezidenciji hrvatskog veleposlanstva u Haagu, ali u tome nije uspjela. Premda slovenska strana arbitražnu aferu godinama pokušava pretvoriti u obavještajnu aferu i aferu “nezakonitog prisluškivanja” za koju su odgovorne hrvatske obavještajne službe izvještaj KNOVS-a potvrđuje da je upravo slovenska strana bila ta koja je u arbitražu uključila svoje obavještajne službe, samo što u tome nije bila dovoljno uspješna. Važna odluka 11. prosinca Do objave razotkrivajućeg izvještaja došlo je mjesec dana uoči važne objave mišljenja neovisnog odvjetnika Suda Europske unije u Luksemburgu Priita Pikamäea 11. prosinca, koji će iznijeti svoje mišljenje o tome je li Sud EU nadležan arbitražnom sporu. Međutim, suci tog suda mogu to mišljenje uvažiti, ali i ne moraju. Slovenija je tužila Hrvatsku Europskom sudu tvrdeći da hrvatska strana nepoštovanjem arbitražne odluke krši europsko pravo, a suci će prilikom odlučivanja o tome morati odlučiti i je li se Hrvatska opravdano povukla iz arbitražnog postupka, kao što to tvrdi hrvatska strana, ili je to povlačenje bilo neopravdano, kako pak uvjerava slovenska strana. SPOR OKO GRANICE Borut Pahor tvrdi: Arbitražna odluka će biti implementirana Kad se pročita izvještaj slovenskog KNOVS-a, i to samo njegov javni dio, a pitanje je što stoji u njegovu tajnom dijelu, koji je sigurno još zanimljiviji i detaljniji, nameće se suprotan zaključak od onoga da “slovensko kršenje arbitražnih pravila nije bilo takve naravi da sud ne bi mogao zaključiti svoj posao”, kako je to odlučio arbitražni sud kad je godinu dana nakon arbitražnog skandala odlučio popuniti sud novim arbitrima i nastaviti rad do konačne odlukke.
