Udruženje – Pokret “Majke enklava Srebrenice i Žepe“ najavili su danas nastavak pravne borbe sa državom Holandijom, čiji su vojnici u vrijeme genocida u Srebrenici jula 1995. godine bili u sklopu mirovnih snaga Ujedinjenih nacija. Nakon konačne presude Vrhovnog suda Holandije kojom je utvrđena odgovornost holandskih vojnika, koji su radili u misiji UN-a, advokatski tim će pokrenuti apelaciju pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u kojoj će zahtijevati da kompenzacija najbližim srodnicima ne iznosi deset, nego 100 posto, te da budu obuhvaćene sve žrtve, a ne samo oni koji su bili u UN-ovoj bazi u Potočarima, prenosi Anadolu Agency (AA)
“Vojnici Holandije su bili u sastavu UN-a u Srebrenici, koji su nam garantovali živote i imovinu. Mi smo tada doživjeli pod zastavom UN-a pred očima holandskih vojnika i njihovih starješina doživjeli smo genocid i mi, koji smo preživjeli, ostali smo da se borimo. U ime udruženja bih se zahvalila advokatima, koji su se ohrabrili da vode jedan ovakav sudski proces, koji traje već 18 godina. Nije lako tužiti drugu državu, a prije svega vojnike UN-a“, istakla je Kada Hotić, potpredsjednica udruženja.
Dodala je da je 19. jula donesena konačna presudu na Vrhovnom sud Holandije da njihova država i vlada snose odgovornost za deset posto žrtava i za određeni broj ljudi koji su bili u bazi holandskih vojnika u Srebrenici.
“Mi kao porodice ne razumijemo šta znači deset posto od ljudskog života, šta znači zaštita jedne grupice ljudi, koji su slučajno zadesili se u prostoriji. Mi smo svi bili pod zaštitom UN-a i svi smo bili okruženi žicom i nama su stalno govorili da nam garantuju život da ostanemo mirni“, kazala je Hotić.
Kombinovani bh. i holandski advokatski tim već 19 godina se bori u ime žrtava genocida u pravnom postupku protiv Holandije. Jedan od advokata iz tima Semir Guzina ističe da je nakon 19 godina rada na pravnom predmetu, ipak, izvojevana pobjeda.
“Nikada niko u istoriji evropskog i svjetskog pravosuđa nije uspio dobiti presudu kojim bi jedna država bila utvrđena odgovornom za propuste njenih vojnika, koji su radili pri misiji UN-a. Imamo presudu, koja je u međuvremenu postala pravosnažna, i kojom je utvrđeno da je država Holandija odgovorna za isplatu kompenzacije žrtvama genocida. Nažalost, sudovi su umanjili tu odgovornost sa jednostavno neprihvatljivih deset posto, koji u suštini i nemaju nikakvo obrazloženje. Simptomatično je da što smo išli na više sudske instance taj procenat se smanjivao“, rekao je Guzina i dodao:
“Moram pojasniti da je presudom ograničen broj ljudi koji mogu tražiti takvu kompenzaciju. To su, nažalost, samo oni koji su ubijeni unutar same baze u Potočarima. Njihovi nasljednici, supruge, djeca, braće, sestre, koji su skupa živjeli, imaju pravo da potražuju tu kompenzaciju. Ona će iznositi deset procenata od onog iznosa kojeg ćemo utvrditi.“
Guzina je istakao da je prvi postupak završen, ali da je ostala naknadna mogućnost apelacija Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasborugu, što će uraditi unutar roka od šest mjeseci.
“Moram naglasiti da sada radimo na pripremi drugog predmeta, a to je taj predmet za isplatu kompenzacije. Mi smo podijelili jedan upitnik udruženjima i vrlo je bitno da oni koji imaju pravo da potražuju tu naknadu, a mi smo sastavili tu jednu listu koja se sastoji otprilike od oko 1.000 ljudi, da popune upitnik, jer su ti svi podaci koji su neophodni kako bi mogli konkretizirati štetu u svakom konkretnom slučaju. Nakon što se prikupe ti podaci, mi praktično otvaramo pregovore sa državom Holandijom i nastojaćemo po svaku cijenu da se kroz pregovore, bez suda, ovaj put pokuša utvrditi kolika bi ta kompenzacija bila. Za razliku od prvog predmeta, gdje je država Holandija poricala svoju odgovornost, ovaj bi trebao puno kraće da traje, jer se sada zna ko treba da isplati kompenzaciju“, naglasio je Guzina.
Istakao je da ukoliko se ne postigne dogovor opcija će biti otvaranje novog sudskog procesa, koji ne bi trebao trajati predugo. Kazao je da će, bez obzira na ishod pregovora sa holandskim vlastima, biti pokrenuta apelacija pred Međunarodnim sudom za ljudska prava, jer je prema njegovim riječima, realno da procenat kompenzacije bude 100, a ne deset posto.
Guzina je rekao da će se kompenzacija, koja će se potraživati, sastojati iz dva dijela: nematerijalna zbog boli i gubitka voljene osobe i materijalna. Nematerijalna će biti ista za sve tužitelje, a materijalna će se konkretizirati prema svakom tužitelju. U tom pogledu već su angažovane specijalizovane kuće u Holandiji, koje će izvršiti utvrđivanje i procjenu štete prema holandskim propisima. Prema njegovim riječima, konačan spisak onih koji mogu potraživati kompenzaciju još uvijek nije utvrđen, ali iz presude generalu Radislavu Krstiću zauzet je stav da se radilo o otprilike 300 do 350 muškaraca i dječaka, koji su bili unutar baze UN-a.
Guzina je kazao i da su majke Srebrenice zaslužile da budu, ne samo nominovane nego i da dobiju Nobelovu nagradu za mir.
“Ako je iko zaslužio da dobije Nobelovu nagradu za mir za ovu nadljudsku borbu 25 godina, to su one. Vjerujte mi, bez obzira na sto advokatskih timova, da nismo imali ovakvu podršku majki Srebrenice i udruženja, mi nikada ne bismo došli dovde“, objasnio je Guzina.
Amela Pašić u ime porodica žrtava genocida naglasila je da je veoma važno da se svi kojima je neko stradao u julu 1995. godine jave udruženjima i ispune upitnik, kako bi se prikupilo što više podataka za pregovore sa Holandijom.
“Moj otac, ne samo što je bio na tom spisku, on je bio uposlenik UN-a. Radio je na održavanju i uvijek su mu govorili da neće biti nikakvih problema. Nikada ne mogu zaboraviti 13. juli, sve do pola pet popodne su mu govorili da neće biti nikakvih problema, da se ne brine, da mu se neće ništa desiti. Međutim, 13. jula u pola pet popodne su mu rekli da on mora da napusti bazu, da mora s nama krenuti i koliko je išao 200-300 metara, oni su ga od nas odvojili i to je to“, prisjetila se Pašić.
Uz Guzinu, advokatski tim koji zastupa Udruženje – Pokret “Majke enklava Srebrenice i Žepe“ čine: Jasmina Džonko, Mersad Džonko, Faruk Čupina, Miro Kebo, Simon van der Sluijs i Marc Gerritsen.
