Slatki užitak u kojem najviše uživamo tijekom ljetnih dana – sladoled, jedna je od najdugovječnijih i najstarijih svjetskih slastica. Dugo vremena traje i rasprava u kojoj državi se može probati najbolji i najukusniji sladoled. No svejedno, čini se da potražnja za sladoledom raste. Europska unija je prije pandemije koronavirusa proizvodila više od tri milijarde litara sladoleda godišnje.
Prema dostupnim podacima iz 2019. godine, Europska unija je izvezla više od 222 tisuće tona sladoleda van Europske unije, ukupne vrijednosti 723 milijuna eura, a uvezla je 82 tisuće tona, ukupne vrijednosti 180 milijuna eura.
Najveći proizvođač sladoleda unutar Europske unije je Njemačka, koja je u 2019. godini proizvela 635 milijuna litara sladoleda, što predstavlja 21 posto ukupne proizvodnje sladoleda u EU. Iza Njemačke slijedi Italija koja je proizvela 554 milijuna litara sladoleda (18 posto ukupne proizvodnje). Iako nije najveći proizvođač sladoleda, Francuska izvozi naviše sladoleda van EU. Zanimljivo Hrvatska proizvodi značajno više sladoleda od Austrije. U 2019. godini, Hrvatska je proizvela oko 36 milijuna litara sladoleda, a Austrija oko 2 milijuna litara sladoleda.
Povijesni zapisi ističu da sladoled potječe iz Kine. Sladoled se najprije pripremao u obliku ledenog napitka načinjenog od voćnih sokova i snijega, a kasnije i mlijeka. Povratkom Marca Pola iz Kine u Europe, 1295. sladoled se pojavljuje u Italiji gdje je doživio veliki uspjeh. U 17. stoljeću se proširio po cijelom Europi, najprije kao luksuzni proizvod namijenjen kraljevskim dvorima, a tek krajem 19. stoljeća proizvodnja sladoleda doživljava ekspanziju čime postaje dostupan apsolutno svima.
