S prvim korakom “uhvaćen” je trenutak kada je bijela golubica iz ruku jednog od demobiliziranih boraca, a kaže da se preziva Bašić, poletjela ka visinama.
“Sama nam je došla u kamp”, objašnjava demobilizirani borac u kampu ispred federalne Vlade, nazvanom Trg heroja, dok ptica nestaje u nebeskom plavetnilu, “uzeli smo je onako, slikali se sa njom, pustili smo je u znak mira, znak naše pobjede i to je to.”
Amir Sultan iz Sarajeva, Specijalna jedinica za posebne namjene Crni labudovi, maloljetni demobilizirani borac koji je kao četrnaestogodišnjak ratovao, “svoju klupu sam zamijenio puškom u ruci”, očekuje, također, pobjedu. Ono što je dobio jeste papir od kada do kada je bio u Armiji. Izgubio je i dva brata.
Živjeti se mora i živi od “svih deset noktiju”.
Kad prođe Bajram, idemo u pravi štrajk, kaže nam Džemal Bureković iz Kaknja, pojašnjavajući da su tri dana štrajka glađu bila ona upozorenja.
Saznajemo da ih je prekjučer posjetio i Muharem Fišo, ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo, i da je donio prehrambenih i higijenskih artikala.
Demobilizirani borci kažu da ih i Sarajlije pripaze. Pomažu im u hrani i zahvaljuju im na tome.
Trenutno ih je u kampu Trg heroja između 40 i 50, a poslije Bajrama, kažu nam, očekuju više boraca.
“Bez ikakvih smo primanja. Mi smo ispod nule. Većina je ispod nule”, čuje se.
Demobilizirani borac iz Zenice Muhamed Šišman kaže da bi samo na sve dodao “što se tiče ovih gostiju, svaka čast njima na njihovoj podršci i posjetama, ali nama jedino što treba je naš borački registar i ništa više. To je sve od mene”.
A ono što kažu skoro uglas svi, jeste da će istrajati u svojim zahtjevima.
(Izvor:Oslobodjenje.ba)
