Učenici i nastavnici ostavljali su posljednje poruke u knjizi žalosti, a na komemorativnoj sjednici svoje sjećanje na Nidžu, kako ga je nazvala, podijelila je njegova školska drugarica Merjem Međedović.
Razrednica 6a, razreda u koji je išao pokojni Nikola, Munevera Rahmanović-Hrbat emotivnom porukom oprostila se od svog učenika.
- Kada nam odlazi neko drag, ne boli smrt, boli sve ono što ide poslije. Boli praznina koja nikad neće biti popunjena. Bole riječi koje smo htjeli reći, a nismo uspjeli. Bole suze! Nikola, naš! Pahuljo bijela! Dijete drago, sin, unuk, drug. Osmijehu svoje generacije. Nije rastanak taj koji boli, bole riječi koje se trudiš da zapamtiš zauvijek. Napuštaš nas? Ostavljaš nam sjećanja na osmijeh koji će nam nedostajati. Bio si svjetlo koje je svima uljepšavalo dan. Najdraža bijela ružo, ostat ćemo zahvalni tvojim roditeljima Marini i Jadranku što su rodili anđela. Koji je 11 godina lebdio uz nas, širio dobrotu, osmijehom smirivao duše svima nama. Prerano, cvijete bijeli. Prerano se zaustavilo vrijeme, onaj koš koji si dao, zaledio se osmijeh, podsjetio na godine koje su prošle i koje će proći. S tvojim odlaskom, Nikola, otišao je i dio našeg života kojeg smo proživjeli u tvom društvu i koji se tvojim odlaskom završio i pretvorio u bolno sjećanje - pročitala je kroz suze razrednica Rahmanović-Hrbat.
Nikolini školski drugari prisustvovat će i njegovom posljednjem ispraćaju u 15 sati u Gornjoj Obodnici kod Tuzle.
