Danas se navršava šest tužnih godina od prerane smrti Muhameda Jonuzovića.
Kada nam odlazi neko drag, ne boli smrt, već boli sve ono sto ide poslije. Boli praznina koja nikada nece biti popunjena. Boli nemogućnost da jos nešto uradimo za njega. Bole riječi koje nismo rekli, a mogli smo. Bole suze. Bole uspomene. Bole cutanja. Boli to što znamo da nikada vise nećemo da ga vidimo i što neće da nam se javi. Boli to sto ce svuda da nam fali i sto ce uvijek biti taj neko koji nedostaje...
Molimo dragog Allaha dž.š. da ga obraduje džennetskim ljepotama i počasti njegovim blagodatima.
Zauvijek cemo ga pamtiti i u dovama spominjati.
Njegovi otac Ismet, mama Rasima, brat Mehmed, sestra Mirela, zet Sabahudin, sestrić Zinedin, bratici Muamer i Tarik.
Neka mu je vječni rahmet i lijepi džennet.
Izvor: