Udruženje "Žena-žrtva rata", s drugim udruženjima koja okupljaju žrtve, na mjestu zločina godinama postavljaju fotografije prikupljene od članova porodica spaljenih na Bikavcu.
Članovi udruženja, porodice i prijatelji nastradalih obizale i gradsko mezarje Stražište, gdje je postavljeno spomen-obilježje u znak sjećanja na zločine počinjene u Višegradu i tom prilikom svi su nosili bijele trake oko ruku, "u znak protesta protiv negiranja genocida izvršenog tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i Višegrad.
- Neko je na riječ genocid na Spomen-obilježju Stražište zalijepio bijelu traku kako bi sakrio genocid, što je još jedan znak da onima koji su izvršili agresiju i genocid smeta naša istina, pravda za koju se borimo - ponavljaju oni koji su preživjeli pakao u Višegradu.
- Mi, žrtve, koji smo osjetili dželate na svojoj koži, znamo šta se desilo u našoj Bosni i Hercegovini, našem Višegradu i nema druge riječi koju bismo mogli upotrijebiti osim genocida, holokausta i masovnog sistematskog ubijanja, klanja, silovanja i progona Bošnjaka - naglašavaju u udruženju "Žena-žrtva rata".
- O "Živim lomačama" u Višegradu danas svjedoči naša istrajna borba za istinu i pravdu bez koje nema pomirenja. Svjedoče prvenstveno haške presude Milanu Lukiću, osuđenom na doživotnu kaznu zatvora i Sredoju Lukiću, osuđenom na 27 godina. Svjedoči to što naše nekadašnje komšije okreću glavu od nas i od priče o prošlosti, ali prije svega svjedoči šutnja o tome gdje su posmrtni ostaci više od 70 zapaljenih ljudi. Najmlađa žrtva imala je nepuna dva dana i izgorjela je u majčinom zagrljaju – navodi se u saopćenju za javnost iz Udruženja "Žena-žrtva rata".
Mnogi pripadnici Vojske i policije RS te paravojnih formacija koji su počinili zločine u Višegradu i danas žive na slobodi.
U Višegradu je ubijeno blizu 3.000 Bošnjaka, od toga 128 djece.
