Zvonko je bihaćka legenda. Čovjek koji je, kako se prisjećaju njegovi sugrađani, za vrijeme rata u BiH bio neustrašiv borac, a poslije jedan od najboljih specijalaca MUP-a USK i BiH.
Vrstan ronilac, alpinista, poznavalac borilačkih vještina, a ujedno jedan od velikih patriota koji je izuzetno volio svoj grad i domovinu.
“Zvone je za vrijeme rata išao tako duboko u neprijateljsku teritoriju, da je jednom kompletna neprijateljska jedinica prošla 30 centimetara od njega, a da ga niko nije vidio. Prilikom pada granate u blizini njega, odletio je u zrak. Zolja koja je bila na leđima izbila mu je dah, pa su njegovi drugovi mislili da je poginuo. U borbu išao bez straha, slušajući samo srce”.
Jedna od najviše ponavljanih priča jeste ona u kojoj je Zvone junak koji je sa ukradenom zoljom pucao na tenk. Priči svjedoči tenk koji je uništen, a Zvonimiru nije bilo ništa.
Zbog svoje izuzetne obučenosti i spretnosti, kao član SWAT tima bio je jedan od dvanaest bosanskohercegovačkih policajaca koji su 2005.godine predstavljali našu zemlju u mirovnoj misiji UN-a na Haitiju, zajedno s kolegama iz Francuske, Kanade i Čilea.
Svake godine, na dan godišnjice njegove smrti, kolege i prijatelji odaju počast Zvonimiru, a 2011. godine izgradili su mu i spomen ploču u Orljanima – bazi Jedinice za podršku MUP-a USK.
