Imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Iskreni vjernik može osjetiti utjecaj i učinak Allahove ljubavi u svom srcu u mnogim situacijama, uključujući i sljedeće:
Prvo, prilikom odlaska na spavanje; iskreni vjernik neće leći u postelju i neće zaspati prije nego se sjeti i spomene Onoga Kojeg voli i Kojim je zaokupljeno njegovo srce.
Drugo, kada se probudi iz sna, prvo što mu padne na pamet jeste spominjanje i veličanje Uzvišenog Allaha.
Treće, kada stupa u namaz, jer je namaz osnovni kriterij vjerničkog stanja i vaga imana. Za iskrenog vjernika nema ništa važnije od namaza. On se osjeća kao da je u zatvoru i tjeskobi sve dok ne dođe vrijeme namaza, a kada stane da klanja, on osjeća neopisivu radost, rasprostranjenost u grudima i smirenost, kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Obraduj nas namazom, Bilale!” Tj.: ”Prouči ezan za namaz, Bilale!”
Četvrto, za vrijeme velikih iskušenja i strahova. Srce se u ovoj situaciji sjeća samo onoga što mu je najdraže i traži utočište kod Onoga koga najviše voli. Potreba za postojanošću se povećava u ovoj situaciji, jer je vjernik izloženiji nedaćama i iskušenjima od drugih ljudi.”