"Sestro Branislava, ovo je Nudžejma, ona je pokrivena i izrazila je želju da dođe na polnoćku".
"Neka je, šta ima veze, evo i ja sam pokrivena...", odgovorila je časna sestra Branislava iz zajednice sestara franjevki u Sarajevu.
Tako je na Božić prošle godine, u blagdanskom ozračju Franjevačke crkve na sarajevskom Bistriku, došlo do jednog lijepog susreta gdje je nastala i fotografija koja je izazvala mnogo pozitivnih emocija i komentara.
"I ja sam pokrivena"
Časna sestra Branislava i Nudžejma Softić, lektorica Al Jazeere Balkans, mlada žena koja se aktivno bavi trčanjem i predvodi grupu "Trčanje i to", uspjele su da "utople srca" ljudi u BiH koje svakodnevno bombardiraju mržnjom, isključivošću, podjelama....
"Na opasku mojeg prijatelja, s kojim sam došla u crkvu, da nosim hidžab, da sam pokrivena, sestra Branislava je kazala: "I ja sam pokrivena". Bilo mi je to jako simpatično. Takav stav te približi puno više ljudima. Nekako sam se osjećala jako blisko, mnogo bližom nego s ljudima koje srećem na dnevnoj bazi. Bilo mi je drago što sam došla u crkvu, što sam sve to vidjela i vratila dio poštovanja koje ja imam od zajednice ljudi koji nisu muslimani, a moji su prijatelji", priča nam Nudžejma.
Dodaje da ne slavi Božić, ali je taj blagdan bitan njezinim prijateljima katolicima koji ga slave.
"Ako je njima bitan, onda je i meni bitan, kao nešto što je meni bitno... Nekako se trudim i nastojim da poštujem sve što je drugačije, jer vrlo dobro znam koliko je meni bitno kada me neko poštuje, ovakvu kakva jesam, možda drugačija od većine u prosjeku ovdje", ističe Nudžejma, te dodaje:
"Tako da sam kroz to svoje iskustvo, kroz predrasude koje sam ja osjetila na svojoj koži, naučila da ne treba biti takav, već treba da upoznajemo ljude, da se družimo... Ja sam u tom trenutku imala nekih prijatelja kojima je to bilo jako bitno. Obilježila sam taj datum zajedno s njima. Zbog ovog ljudskog aspekta, dakle, iskazivanja poštovanja prema drugim ljudima, to mi je jako bitno. Isto koliko je meni bilo bitno i značilo mi to kada su ti moji prijatelji došli meni na Bajram i kada smo ga zajedno proslavili".
Sestra Branislava prisjetila se susreta s Nudžejmom prošlog Božića.
"Došla je i pitala može li sjesti... Rekla sam joj, naravno da može, jer sam i ja pokrivena (smijeh), a ona se poslije zahvalila. Kazala sam joj: "Dođi kada god želiš", prisjeća se časna sestra Branislava.
Kaže nam da, prije svega, treba biti čovjek:
"Trebamo bit ljudi, prihvaćati sve ljude onakvi kakvi jesu. Svi smo stvoreni na jednu sliku.... Zašto bi se sada razdvajali, pravili neke razlike. Ja mislim tako. Drugi možda misle drugačije".
Nudžejma priča da je bilo divnih reakcija na ovaj susret i fotografiju koja se ubrzo našla na društvenim mrežama.
"Bilo je divnih reakcija od ljudi koji su smatrali da je to pravo Sarajevo. Ali i reakcija onih koji smatraju da to apsurdno, da to nisam trebala uraditi, da je to besmisleno, da džabe nosim maramu itd. Mislim da ljudi koji negativno reagirali, uopće ne shvataju suštinu priče, a to je poštovanje prema drugom i drugačijem. Kao što znamo, u vjeri nema prislie (La ikrahe fi din), tako da se uvijek vodim time", navodi naša sagovornica.
Nadalje, pojašnjava da nije otišla u sarajevsku crkvu s namjerom da izazove bilo kakvu reakciju, niti je očekivala da će to biti tako.
"Međutim kako sam je objavila, vidjela sam da je slika počela da se dijeli, kako je to ljudima bitno.... Onda ustvari shvatite koliko je malo bitno da budemo ljudi, neke male ljudske poteze da napravimo, da ljudima utoplimo srca. Bila sam jako sretna zbog toga. Drago mi je svaki put kada napravim nešto što izazove pozitivne reakcije, iako mi to primano nije bio cilj. Voljela bih i dalje da mi to u životu bude misija, da stalno radim stvari koje će biti takve", naglašava Nudžejma.
Negativni komentari
Zato je i žaloste neke negativne reakcije, iako je navikla da je ne uznemiravaju.
"Pa jeste, nekada su me ranije te negativne reakcije puno više žalostile, nervirale, bila sam uznemirena. Naučila sam da to ne vrijedi. Ti ljudi koji ostave negaitvan komentar za dvije minute zaborave šta su napisali, a to ostaje meni. Odlučila sam da mi to ne bude bitno i da se klonim komentara, već da radim ono što najbolje znam", podvukla je Nudžejma.
Živi za trenutak kada ovakve priče neće biti vijest ili dio neke novinarske priče, već najnormalnija stvar.
"Ja bih stvarno voljela da, recimo, maraton, triatlon itd., gdje se pojavljujem, kao i događaji iz crkve, budu tek normalna stvar. Dok nije tako, dok ima reakcija, treba govoriti o takvim stvarima. Kad sam išla na polumaraton u Banjoj Luci tri mjeseca su mi psovali majku zbog moje marame i zastave BiH. Naredne godine puno manje, a treći put me niko nije ni pogledao! To ja hoću, da radim dobre stvari dok ne budu normale. Zato jer je to normalno i svi to treba da rade", poručila je Nudžejma.
