Bilo je zamrznuto, zbog čega se moralo čekati da se odmrzne kako bi se mogla obaviti obdukcija. Položaj tijela i prije obdukcije istražiteljima govori da je Jasminino tijelo u škrinju ubačeno neposredno nakon njene smrti – prije nastupa mrtvačke ukočenosti. Neslužbeno, Smiljana je priznala zločin pred policijom, no ako to ne ponovi uz prisutnost odvjetnika, priznanje ne vrijedi.
Prema riječima komšija, tijelo nesretne djevojke u škrinji pronašao je njen rođak u subotu oko 12 sati.
Škrinja se, kako prčaju komšije koji poznaju porodicu, nalazila u prizemlju ispod stubišta. Osim što je na njoj bilo raznih stvari zbog kojih je djelovalo kao da služi za odlaganje stvari, a ne kao zamrzivač, zbog niskog stropa na mjestu gdje se nalazila nije se ni mogla otvoriti do kraja, nego samo odškrinuti.
Iako su Jasminu porodicu i susjedi posljednji put vidjeli negdje 2000. godine, njen nestanak prijavljen je tek 16. avgusta 2005. godine. Prijavila ga je njena majka Katarina, koja još radi u Njemačkoj i povremeno dolazi u Hrvatsku.
– Ona nikad nije odustala od želje da nađe kćer. Radila je u inostranstvu, no svaki put kad bi došla kući raspitala bi se po svim lokalima ne bi li otkrila nešto – rekli su mještani za 24sata.hr.
I policija je poduzela niz mjera.
– Između ostalog, proveli smo i poligrafsko testiranje više osoba. U tom trenutku nije bilo informacija da bi se nestala mogla nalaziti u kući. Bili smo više fokusirani na vanjski prostor – rekli su u policiji.
Za Jasmininu sestru Smiljanu, osumnjičenu za njeno ubistvo, komšije kažu da je na sve moguće načine pokušavala ljude uvjeriti kako je njena sestra još živa i u kontaktu s njom.
– Jednom je došla tražiti jastuk. Rekla je da je Jasmina s dečkom došla prespavati i da ih nema dovoljno. Naravno, posudili su joj ništa ne sumnjajući iako Jasminu niko nije vidio – pričaju mještani.
Što se tiče osumnjičene, neslužbeno se saznaje da ovo nije prvo kazneno djelo za koje je prijavljena.
Naime, prije pet godina Smiljana je policiji prijavila da su je opljačkali. Prema neslužbenim informacijama, dobila je oko 500 eura od majke koje je trebala potrošiti na plaćanje režija i troškova života. Novac je podignula u banci, no umjesto za kuću potrošila ga je u jednoj čakovečkoj kockarnici.
– Sjećam se da je bio u novinama slučaj da je neka žena napadnuta na cesti za susjedno selo Belicu. Očito joj je to bio povod pa je policiji rekla da su i nju napali te joj ukrali novac. Pred ljude je došla poderanih traperica, ruke su joj bile izgrebane i imala je rane na ušima. Rekla je ljudima da su joj ukrali naušnice – pričaju mještani dobro upoznati s pričom.
Smiljana je bila itekako uvjerljiva i nisu imali razloga sumnjati. Sve je prijavila policiji kako bi prikrila trag trošenja novca.
– Znamo da je policija tražila tu bandu, no nisu ih mogli naći. Shvatili su da je lagala – kažu mještani. Istražitelji su uspjeli opovrgnuti navode iz prijave te su na kraju Smiljanu prijavili za lažno prijavljivanje kaznenog djela.
Inače su mještani rekli kako su je često viđali u kladionici i u automat-klubu, u kojemu je sreću okušavala na automatima.
– Često sam je u jutarnjim satima viđala u kafiću kako ispunjava listić. Koliko je trošila na klađenje, to samo ona zna – kažu mještani, koji o njenom suprugu imaju samo riječi hvale. Smiljana s njim ima dvoje djece, a najstariju kćer dobila je u izvanbračnoj vezi. Mještani su rekli i da dečko najstarije kćeri odnedavno živi s njima. Dok govore o morbidnom otkriću stišavaju glas i nelagodno se osvrću, kao da provjeravaju promatra li ih neko. Priznaju da osjećaju nemir otkad se sve otkrilo i da im nije svejedno.