Uobičajena nacionalistička retorika i demagogija vladajućih etničkih establišmenatakoju lansiraju dobro podmazani i servilni medijskipropagandni centrii neformalni glasnogovornici u centrima društvenog uticaja–vjerske zajednice, crkve, tekije i poslušnaudruženja građana postaju sve agresivniji i metodama demonizacije političkih protivnika.Pored njih,veći dioakademske zajednice u BiH svojom šutnjom, a morali bi biti savjest građana, radi sitnošićardžijskihličnih interesasve vrijeme osiguravaju legitimitet troglavom etničkom trutu, establišmentuduboko podijeljene BiH. postaju sve agresivniji.
Demonizacija i nipodaštavanje opozicionih stranaka i njihovih kandidata koji teže korjenitim promjenamapolitičkog status quo-a u BiH i vraćanju, kakvog takvog, ljudskog dostojanstva građanima ove zemlje, nikad nije bila prljavija i lišena je najosnovnije političke kulture i tolerancije.
Vladajućestranke političkog estabišmentagrađanima više od četvrtstoljeća nude oprobane, iako, ovoga puta, reciklirane programe te demagoške poruke i parole, ne posustaju u svom siktanju opotrebi zbijanja redova radi očuvanja entiteta, vjere, jezika, opstanka narodai nacije, ilio stranim urotama koje, navodno, prijete uništenjem njihovih etničkih plemena, pa i same države,u slučaju dase građani usude glasati za nove stranke, pokrete, vizije ili programe. Kao da naša država nije već duboko podijeljena i kao da već ne služi kao plijen za pljačku osiromašenih građana od strane poglavica etničkih plemena kojima status quo najviše odgovara jer služi ispunjavanju njihovih ličnih interesa i ciljeva i njihove ''tunel vizure''države i društva.
Kao instrumenti politizacije i manipulacije koriste se etnička ugroženost, vjerska osjećanja ljudi, neizvjesnost i strah, ekonomska ovisnost, pa čak i planetarno zlo genocida koji je počinjen na prostoru naše zemlje, koji se takođenerijetko zlorabi radi političkih ciljeva.
Najnovijai daleko najopasnija dimenzija koja je zadnjih nekoliko godina uvedena u bosanski politički diskurs a koja je sve primjetnija, je agresivna političkapatronizacija i podrška etničkom konceptu političkog uređenja zemlje a time i legitimizacijakorumpiranog, arogantnog, establišmenta, aktivno se traži, i dobija, ne samood susjednih država Hrvatske i Srbijekao do sada, već i od Turske i Rusije. Sve je očiglednije da su ove dvije sile odnedavnopostigle svojevrstan dogovor o balansiranju međuetničkih odnosa, posebno među Bošnjacima i Srbima, nametnuvši se time kao svojevrsni arbitri, čak gospodari, gospodari i garanti stabilnosti. Međutim, taj diskurs i odnos prema BiH i njenim narodima još više onemogućuje nužnu i prirodnu euroatlansku integraciju zemlje i vodi ka još većim i dubljim etničkim podjelama i udaljavanju naroda a mogao bi dovesti i do dezintegracije BiH.
S druge strane, opozicione političke stranke koje se predstavljaju baštinicima marksističke misli i lijevih i progresivnih političkih vrijednosti, prvenstveno Socijaldemokratska partija BiH(SDP), i druge manje političke stranke na području Federacije BiH koje su uslijed unutarstranačkih rivalstava, sujeta i neslaganja nastale u proteklom periodu kao rezultat dezintegracije SDP-a, Demokratska fronta a kasnije i Građanski savez, pogrešno se predstavljaju spasiocima građana. Zapravo, ove stranke i njihovi lideri su imali dovoljno vremena da pokažu svoje političko umijeće i kompetencije. Njihova ranija vladavina, u koalicionim aranžmanima sa manjim strankama ili vodećom strankom bošnjačkog vladajućeg nacionalnog establišmenta obilježene su kršenjem ljudskih prava i korupcionaškim aferama. Tzv. ljevica u BiH, kao i stranke ljevice u svijetu uopće, izgubile svoju političku relevantnost i kredibilitet onoga momenta kada su i same kao nosioci vlasti postale zagovornici neoliberalnih ekonomskih, socijalnih i političkih rješenja.
To se može prigovoriti Laburističkoj stranci pod liderstvom Tonya Blaira u Velikoj Britaniji koja je podržala nelegalnu američku agresiju na Irak 2003. Politički guru Tonya Blaira je svoj uticaj imao i na SDP BiH koja se potpuno udaljila od progresivnih i humanističkih ideja istinske ljevice. To je rezultiralo napuštanjem ili protjerivanjem istinskih ljevičara iz SDP-a. Stoga je važno podsjetiti na činjenicu da SDP BiH nema kredibilitet progresivne lijevo orijentirane političke opcije. SDP je sve vrijeme bila saučesnik neoliberalnog inženjeringa koji je u procesu privatizacije opljačkao i osiromašio našu zemlju i ogroman dio bogatstva, u saradnji sa vladajućim establišmentom, prenio na strane korporacije za budzašto ili pak na lokalne tajkune. Na taj način SDP je izvršio obespravljene radničke klase za čija se prava se deklarativno zalagao.
Stoga je SDP velika prevara i njen kredibilitet se ne može popraviti kozmetičkim promjenama. Istinski i dokazani humanisti i socijaldemokrati poput BogićaBogićevića, i mnogih drugih, odavno su eliminirani iz redova ove političke partije. Osim toga, podjele i nedostatak volje i kapaciteta da se politička ljevica u BiH objedini u zajednički front koji bi bio kadar suprotstaviti se vladajućem establišmentu dovoljno govori o nepostojanju ozbiljne vizije i sposobnosti lijeve političke opcije kao kredibilne alternative etnički utemeljenom establišmentu.
Bezidejnost i nedostatak jasne difrencijacije stranaka ljevice od politika konzervativnih neoliberalnih establišmenata doveo je do jakog građanskog nezadovoljstva i protesta i institucionalizirane pojave radikalnijih trendova ljevice koju najbolje personaliziraju BernieSanders u SAD-u i JeremyCorbyn u Velikoj Britaniji. Na žalost, to se nije repliciralo u BiH. Stoga je bosanska ljevica zapravo lažna ljevica koja je izgubila svoju relevantnost. Bosanska ljevica nema jasnu viziju razvoja zemlje a njeni su politički kadrovi djelimično ili u potpunosti kooptirani u sistem establišmenta koji svoju platformu gradi na matrici etničkog nacionalizma, sa kozmetičkim primjesama pluralnosti i multietničnosti.
Zapravo, tradicionalna podjela političkog diskursa na klasičnu ljevicu i konzervativnu desnicu već je odavno postala irelevantna i beznačajna. Ta podjela je takođe lažna i irelevantna jer su stranke ljevice kooptirane kao sastavni dio političkog establišmenta.
Ovakva situacija pred birače u BiH postavlja ozbiljne dileme u smislu za koga glasati na predstojećim izborima. Očigledno je da postoji ozbiljno nezadovoljstvo građana postojećim status quo. Istovremeno postoji i svijest da ljevica, ovakva kakva je danas, podijeljena i razjedinjena, ne nudi ozbiljan izazov i ne predstavlja kredibilnu alternativu postojećem političkom establišmentu koji je i sama godinama podupirala i legitimizirala učešćem u vlasti. Pored ljevice, tu su i političke snage koje se pokušavaju predstaviti opozicionim a zapravo i same su dio establišmenta. Građani bi morali prepoznati tu vrstu političkog licemjerstva.
Neće biti lahkonavigirati mutnim vodama političkog diskursa u BiH. Ipak, ne treba podcijeniti inteligenciju birača. Bez obzira na konfuziju između korumpiranog konzervativnog establišmenta i nekredibilne razjedinjene ljevice, i lažne konzervativne pozicije etablirane u SBB-u, koja se pokušava predstaviti kao opozicija, mogli bismo tek nazrijeti moguće rezultate izbora na osnovu volje građana kojom su pokazali visok nivo sofisticiranosti iako se činilo da je pred njima bio izbor uzmi ili ostavi.
Na iznenađenje velikog broja analitičara i samih stratega političkih stranaka građani su pokazali ozbiljno političko umijeće navigacije u naočigled kompleksnom političkom bojnom polju. O tome svjedoči odluka birača u nekim od najkonzervativnijih bošnjačkih sredina, Zenici, Visokom i drugim gradovima, koji su unatoč finansijskoj nadmoći kandidata establišmenta, podršci u vjerskim zajednicama, ipak poraženi na prošlim izborima. Birači su kaznili kandidate establišmentaglasavši za nezavisne načelničke pozicije.
U nemogućnosti da implementiraju svoje reformske ideje, prvenstveno na planu borbe protiv kriminala, korupcije i nepotizma, te nemogućnosti da primjene principe meritokracije, profesionalizma, jer su bili onemogućeni u nastojanjima da demokratiziraju procese unutar moćnih političkih stranaka, prvenstveno SDA, svježe političke opcije Nezavisni blok i Narod i pravda demonstrirali su visok nivopolitičke zrelosti, hrabrosti i moralni i profesionalni kredibilitet.
Žrtvujući svoje lične pozicije i relativni komoditet u okviru establišmenta koji im je nuđen, pod uvjetom da ne talasaju, neki od njih, lideri ovih nekonvencionalnih ali itekako relevantnih političkih subjekata, Nezavisnog bloka i Naroda i pravdeSenadŠepić i Elmedin DinoKonaković, i drugi kredibilni političari, učinili su revolucionarni korak odrekavši se privilegija vlasti u ime neizvjesnosti ali i nade i vizije u mogućnost pravednijeg društva.Time su se jasno diferencirali i pozicionirali kao ozbiljna alternativa arogantnom establišmentu i diskreditiranoj ljevici.
Ako se građani u Federaciji BiH na slijedećim izborima budu rukovodili istim rezonom i visoko sofisticiranom političkom sviješću koju su pokazali glasanjem za nezavisne načelničke pozicije na bazi moralno-etičkih vrijednosti i profesionalizma kandidata i njihovog rada tokom proteklih izbora, onda bi srednji put, ni lijevo ni desno, mogao biti izvanredna šansa za posizanje realno mogućih promjena političkog puta i diskursa.
Koliko će ove političke opcijeuspjeti na svom reforskom putu neće ovisiti o volji međunarodnih centara moći ili lansiranim pričama o međunarodnim urotama, već isključivo o tome da li će građani pokazati visoki nivo sofisticirane političke svijesti da prepoznaju i kazne demagogiju establišmenta, ali i o tome koliko će aktivisti Nezavisnog bloka, Naroda i pravde i drugih reformski orijentiranih političkih opcija, uspjeti doći do srca birača koji su umorni od bezidejnosti i prevara konzervativnog establišmentaSDA i lažne ljevice SDP-a i njenih satelita.
Neki naučnici navode kako je Bošnjake i Bosnu kroz povijest karakterizirala osobina hereze jer su buntovnici uvijek bili optuživani kao heretici jer su se hrabro suprotstavljali moćnim establišmentima vremena u kojem su živjeli.
U postojećoj konstelaciji političkih odnosa u BiH i siromašnom diskursu koji nam se nudi i prevarama koje građani već više od dvije decenije legitimiziraju svojim glasovima, politička platforma i vizija koja nudi tračak nade u kvalitativne promjene na bolje, sigurno je heretička sklonost i hrabrost koju su pokazali Konaković i Šepić, unatoč demonizaciji koju trpe od strane vladajućeg establišmenta.
