“Imala sam nepunih 10 godina koliko se sjećam, bila sam dijete. Pa tuga je bila, plakali smo. Baš ono ufff, sva nova djeca, a ti tu došao, nemaš pojma ko je ko, gdje, što”, rekla je Šemsa Sulejmanović.
I gotovo osam godina poslije, s nelagodom se sjeća te prve noći provedene ovdje, u Dječjem domu Bjelave u Sarajevu.
Život je za Šemsu tada bio sve samo ne divan.
“Ovo je moje prvo odjeljenje”, poručila je 17-godišnja Šemsa i kroz smijeh poručila da je osjećaj bio čudan. Smijeh iza kojeg se krije puno toga. Najviše tuge i straha. Uvjeravanja sebe da nije bilo tako traumatično i teško.
No to kako su ona i još četvero braće i sestara živjeli prije dolaska u instituciju bilo bi najbolje upravo to – zaboraviti. Ukupno ih je desetero kaže Šemsa, a uz nesređene obiteljske odnose i neimaštinu, djetinjstvo je bilo sve samo ne sretno.
“Bilo je teško”, poručila je Šemsa i dodala da su bili gladni.
I kad je teško, Šemsa ne plače. Možda takva nije rođena, ali život je od nje napravio borca. I simbolično i doslovno šampionku. Djevojku kojoj bi se malo tko volio naći na putu. Čak šest dana u tjednu svoju snagu i vještinu ona brusi – trenirajući kickboks.
“Pa volim dolaziti, izbacujem tu svu negativnu energiju koja je u meni na onoj vreći, na protivnika”, istaknula je.
Kako je to naći joj se s druge strane rukavice i noge, najbolje zna Edvin. S njima trenira tek tri mjeseca, a što se Šemse tiče, sve mu je bilo jasno već na prvom treningu.”Ne bih ni rekao da je žensko po udarcima”, napomenuo je Edvin Škrijelj.
Danas rastura, ali na početku, iskreno priznaje Šemsa, stvari su bile potpuno drugačije.
“Nisam pojma imala šta je kickboks. ne stvarno, nisam znala šta su fokuseri, oni su nama donijeli fokusere, mi ‘wooow što je ovo’, trenirat ćemo, bilo nam je zbunjujuće jer ništa prije toga nismo trenirali”, objasnila je Šemsa.
Onda im se u sklopu projekta pod nazivom “Kucaju na vrata zaboravljeni asovi” ponudila mogućnost da potpuno besplatno i uz svu potrebnu opremu počnu trenirati kickboks ili košarku. Šemsa je, kaže jedan od trenera Armin Jejna, bila među prvom djecom koja su se pridružila.
“Bilo je to nekako više da izađemo iz doma. Odem na trening i odem na kavu i s vremenom sam to baš zavoljela i vidjela sam da pripadam ovdje, da me treneri vole. Uklopili smo se i kao porodica smo, nešto smo to stvorili”, istaknula je Šemsa.
Nešto što joj je kaže kroz život nedostajalo, za čim je čeznula.”Mnogo mi je značilo. Nisam znala pokazati emocije, na početku me je bilo stid, navikla sam na izdaju”, kazala je.
Umjesto izdaje, pronašla je Anesu. Sparing partnericu i nekoga tko je na treningu nimalo ne štedi. Starija je od Šemse, ali s kraćim borilačkim stažem pa s ponosom ističe da ju je upravo Šemsa naučila najboljim trikovima i fintama. No životne lekcije one su zbog kojih joj se Anesa divi.
“Ona je neiskvarena i netko koga ni jedna životna situacija nije mogla promijeniti na lošu stranu i nije je moglo ništa izvući iz kolosjeka i nekih njenih životnih ciljeva koje je ona zamislila tako da sam zaista ponosna imati nekoga za prijatelja tko je ususret životu izabrao najbolji put, neko tko je čak i uzor mladima”, poručila je Anesa.
Ima sedamnaest godina i život kakav niti jednom djetetu ne biste poželjeli. Život kakav te pretvori u nezadovoljnu, frustriranu osobu, koja ne vjeruje ljudima, traži izlike za vlastite loše odabire. Postane problem, slučaj. Ili ako si dovoljno hrabar od tebe načini Šemsu.
Šemsa je dogurala do finala europskog kupa u Budimpešti. Na ovo natjecanje Šemsa je došla s ozljedom, napuknućem meniskusa i bolovima koji nisu bili mali. Iako je u borbi za zlato izgubila, osjećaj je bio pobjednički. dva
Ima srebrne medalje na državnim natjecanjima u dvije discipline, uzela je zlato u jednoj disciplini i to su samo neke od medalja koje ima.
