"U početku je to bila šala... ali sada ovo ima svoje probleme", rekao je 68-godišnjak za AFP na svom imanju u selu Bugisa u okrugu Butaleja, udaljenom ruralnom području istočne Ugande.
"S mojim zdravljem narušenog zdravlja i sa samo dva jutra zemlje za tako veliku porodicu, dvije su moje žene otišle jer si nisam mogao priuštiti osnovne stvari poput hrane, obrazovanja, odjeće."
Hasahya je trenutno nezaposlen, ali je postao svojevrsna turistička atrakcija u svom selu, rekao je da njegove žene sada koriste pilule protiv začeća kako bi zaustavile daljnje širenje porodice.
"Moje žene su na kontracepciji, ali ja nisam. Ne očekujem da ću imati još djece jer sam naučio iz svog neodgovornog čina rađanja toliko djece za koju se ne mogu brinuti", kazao je sretni otac.
Hasahyino potomstvo uglavnom živi u kući koja brzo propada, čiji je krov od valovitog željeza zahrđao, ili u dvadesetak blatnih koliba pokrivenih travom u blizini.
Oženio se svojom prvom ženom 1972. godine na tradicionalnoj ceremoniji kada su oboje imali oko 17 godina, a njegovo prvo dijete Sandra Nabwire rodila se godinu dana kasnije.
"Budući da smo rođeni samo nas dvoje, moj brat, rođaci i prijatelji su me savjetovali da oženim mnogo žena kako bismo rodili mnogo djece i proširili naše porodično nasljeđe", rekla je Hasahya.
Privučen svojim tadašnjim statusom trgovca stokom i mesara, Hasahya je rekao da bi seljani ponudili ruku svojih kćeri, čak i neke mlađe od 18 godina.
Dječji brakovi zabranjeni su tek u Ugandi 1995. godine, dok je poligamija u toj istočnoafričkoj zemlji dopuštena prema određenim vjerskim tradicijama.
Hasahyino 102 djece ima od 10 do 50 godina, dok najmlađa žena ima oko 35 godina.
"Izazov je što se mogu sjetiti samo imena svog prvog i zadnjeg rođenog, ali neke djece ne mogu se sjetiti imena", rekao je dok je prekapao po hrpama starih bilježnica tražeći detalje o njihovim rođenjima.
"Majke su te koje mi pomažu da ih identificiram."
Ali Hasahya se čak ne može sjetiti imena nekih od svojih žena i mora se posavjetovati s jednim od svojih sinova, Shabanom Maginom, 30-godišnjim učiteljem u osnovnoj školi koji pomaže u vođenju obiteljskih poslova i jedan je od rijetkih koji ima stekao obrazovanje.
Kako bi riješili sporove u tako velikom okruženju, Hasahya kaže da imaju mjesečne porodične sastanke.
Lokalni dužnosnik koji nadzire Bugisu, selo od oko 4.000 ljudi, rekao je da je unatoč izazovima, Hasahya "dobro odgojio svoju djecu" i da nije bilo slučajeva krađe ili tučnjave, na primjer.
Stanovnici Bugise uglavnom su seljaci koji se bave sitnim uzgojem usjeva kao što su riža, manioka, kava ili uzgajaju stoku.
Mnogi članovi Hasahyine porodice pokušavaju zaraditi novac ili hranu obavljajući poslove za svoje susjede ili provode dane donoseći drva i vodu, često putujući na velike udaljenosti pješice.
Oni kod kuće sjede oko dvorišta, neke žene pletu prostirke ili pletu kosu, dok muškarci igraju karte pod zaklonom drveta.
Kad je podnevni obrok od kuhane manioke spreman, Hasahya izlazi iz kolibe u kojoj provodi veći dio dana i zapovjedničkim glasom poziva porodicu da stane u red za jelo.
“Ali hrane je jedva dovoljno. Djecu smo prisiljeni hraniti jednom ili za dobar dan dvaput”, kaže Hasahyina treća supruga Zabina. Rekla je da ne bi pristala udati se za njega da je znala da ima i druge žene, prenosi France24.
“Još kad sam došla i pomirila se sa sudbinom... dovodio je četvrtu, petu dok nije došao do 12”, dodala je u očaju.
Dvije njegove žene već su napustile Hasahyu, a još tri sada žive u drugom gradu udaljenom oko dva kilometra (1,2 milje) zbog prenapučenosti na imanju.
Na pitanje zašto misli da ga više žena nije napustilo, Hasahya je izjavio: "Svi me vole, vidite da su sretni!"
