Sejdo Hodžić preživio strijeljanje na Korićanskim stijenama: Mogao bih roman napisati

n

 

Sejdo Hodžić (68) iz Kozarca kod Prijedora jedan je od onih koji su uspjeli preživjeti strijeljanje na Korićanskim stijenama.

 

Iz logora Trnopolje krenuo je u koloni, ali igrom slučaja do Korićanskih stijena nije došao. U putu prema Korićanskim stijenama dobio je udarac u glavu i bio u nesvijesti. Na taj način je izbjegao i preživio strijeljanje na Korićanskim stijenama.

- Bio sam u toj koloni. Iz logora Trnopolje krenuli smo na razmjenu. Bila su četiri autobusa. Kada smo došli do Kozarca, čekali smo drugu kolonu. Put je trajao jako dugo - ispričao je Hodžić za Anadolu.

Kako je kazao, u putu su stajali, tražili su im nakit i zlato.

- Kada smo došli do Banje Luke, vidjeli smo da ne idemo na razmjenu. Okrenuli su prema Mrkonjiću. Nismo znali gdje idemo. Kada smo došli do Skender-Vakufa, otvorili su neki put posebno za nas.

Kada smo ušli u šumu, jedan mi je tražio zlato i nakit, a već su ga sakupljali tri puta. Kada sam mu pružio nešto malo u ruci, udario me pištoljem i ja sam pao u nesvijest. Došao sam sebi kasnije, neko mi je zamotao glavu - kazao je Hodžić koji je vidno potresen dok priča o proživljenom iako su prošle 32 godine.

Ne sjeća se šta se dešavalo poslije toga, samo da je bio žedan.

- Razbijene glave sam došao do Novog Travnika. Tu sam bio pet dana - rekao je Hodžić.

Teško mu je i danas kada se sjeti šta su sve preživjeli te 1992. godine.

- Preživio sam, a tolike ljude su pobili. To je za svaku osudu. Nekada dođem ovamo, ali teško je. Mogao bih roman napisati šta smo preživjeli samo u putu - dodao je Hodžić.

 

Na lokaciji Korićanskih stijena, na planini Vlašić, u augustu 1992. godine strijeljana su 224 logoraša koji su prethodno dovedeni na lokalitet egzekucije pod izgovorom odlaska na razmjenu.

Na tri mikrolokacije na Korićanskim stijenama pronađeni su posmrtni ostaci 182 Bošnjaka i Hrvata sa područja općina Prijedor i Kotor-Varoš. U ovoj grobnici pronađeni su posmrtni ostaci 177 Bošnjaka i pet Hrvata. Još se traga za svim skeletnim ostacima jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima.

Prijedorske Bošnjake, prethodno zatvorene u tamošnjim koncentracionim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije RS-a iz Prijedora. Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara.

Za zločin na Korićanskim stijenama zatvorske kazne je dobilo 11 osuđenih, u trajanju od ukupno 200 godina.

Za zločine pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su Darko Mrđa na 17, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.