Svjetska banka u svojim izvještajima prognozira pad BDP-a u Bosni i Hercegovini za 3,2 posto.
"Ukoliko se ove prognoze ostvare, taj pad BDP-a bio bi dosta blizu padu BDP-a koji se u Bosni i Hercegovini dogodio kao posljedica ekonomske krize iz 2008. godine", rekao je Zoran Zeljko, direktor Direkcije za ekonomsko planiranje.
Naime, 2009. BiH je zabilježila pad BDP-a oko tri posto, kao posljedicu malo kasnijeg prelijevanja globalne ekonomske krize u Bosnu i Hercegovinu.
"U narednoj fazi bi trebalo zadržati mjere subvencije plaća, a zatim već sada početi sa snažnom primjenom instrumenata kreditne podrške za privredna društva i to sa subvencioniranjem kamata", rekao je Anto Domazet, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.
"Ovo što se sada dešava, to je sad pokušaj da se dodatnim sredstvima omogući kontinuirana isplata svih obaveza koji iz budžeta potiču. Ali u isto vrijeme ne vodimo računa da iz tih budžeta, kako u RS-u, tako i u FBiH, potrošeno verovatno preko milijardu maraka na interventne nabavke roba koje će na kraju završiti u nekim magacinima", riječi su Zorana Pavlovića, ekonomskog analitičara.
Mnogi građani Bosne i Hercegovine znaju šta je duboko siromaštvo čije se povećanje najavljuje s recesijom na globalnom nivou. Među njima je i porodica Avdibegović. U iznajmljenoj kućici, majka Seida od suprugove plate hrani četvero, peta kćerka se udala. Najstariji sin, dvadesetpetogodišnji Halid - epileptičar.
Kada dođete među ljude koji preživljavaju iz dana u dan, koji znaju od 1.000 KM preživjeti, koji znaju šta znači skuhati puru i pavlaku i jesti to čitav dan, skuhati makarone sa sirom. To su iskreni ljudi, to su poštene priče, to su oni koji će vam najbolje reći u kakvom stanju je država Bosna i Hercegovina.
Prije nekoliko dana Avdibegovići su saznali da otac keramičar od čije plate jedva sastavljaju kraj s krajem mora na operaciju žuči.
"Najviše me strah, evo, tata će sad imati operaciju, neće moći dugo raditi, kako ćemo izdržati? To mi je jedino. Mama govori kako ćemo izdržati nekako. Imamo, eto, gore tu neku baštu, mama to nešto posijala. Vidjet ćemo kako ćemo izdržati sa hranom", rekla je Sajra Avdibegović.
"Najviše kupujemo tjesteninu jer to je najjeftinije i to kad odemo i nju kad kupujemo onu od pola marke, od 60 feninga, da možeš što više da kupiš da možemo da proživimo mjesec", kazala je Sida Ademović.
Majka čuva Halida i ne može da radi, ali na komadu zemlje koji joj je dao na korištenje dobri seljanin zasadi nešto za svoju porodicu. Pomognu ljudi s vremena na vrijeme, ali to nije rješenje za šestočlanu porodicu s bolesnim momkom. Svaki dan je borba, a u postelji svaku noć ista misao.
"Kontam kako ću sutra, šta ću djeci napraviti da jedu. Kako ćemo izaći mjesec dana, kako ćemo preživjeti? Eto", kazala je.
Seida ističe da bi sve bilo drugačije da ima svoja četiri zida i komad zemlje.
"Negdje na selo i da imam malo zemlje da sijem i da imam kravu. Jer ja a sam to naučila od djetinjstva, od malih nogu, ja bih to i sad radila, ali samo da je moja kuća. Ne znam više ni koji mi je ovo smještaj."
Seida i njena djeca nikada nisu vidjeli more uživo, kao što ni vlasti ne vide nju, njenu djecu i mnoge druge porodice u stanju socijalne potrebe. Njima moratorij na kredite ne znači ništa, statistike, predviđanja i mjere. Značio bi im krov nad glavom i jedna krava.
