Sazivanje dijela srpskih političkih zvaničnika iz drugih nezavisnih i suverenih država tako često nije radio ni režim Slobodana Miloševića za vrijeme vođenja agresorskih ratova protiv susjednih država. Očigledno, Vučić je odlučio da nadmaši i samog Miloševića.
Glavni grad građana i naroda u Bosni i Hercegovini je Sarajevo, a ne Beograd. Kada to Vučić istinski shvati i prihvati onda će i prestati njegovo neovlašteno sazivanje dijela srpskih zvaničnika na učestale političke raporte u Beogradu.
Krajnje je vrijeme da međunarodni i domaći zvaničnici upozore Vučića da se treba prestati ponašati kao predsjednik velike Srbije, kao i da se zauvijek pomiri s činjenicom da neće biti stvaranja velike Srbije na račun nijednog centimetra države Bosne i Hercegovine. Nikada!
Zato Vučić treba prestati neovlašteno sazivati političke zvaničnike iz pojedinih dijelova drugih međunarodno priznatih država u Beograd i glumiti lažnog mirotvroca na način kako to niko u Evropi ne radi u XXI. stoljeću.
Kao zagovornik velikosrpstva, i u ratu, i u miru, on bi trebao prestati igrati na opasnu kartu obmana, podvala i podrivanja države Bosne i Hercegovine. Također, Vučić bi trebao, napokon, prestati biti političar koji želi političko licemjerje prometnuti u konstruktivnu politiku.
Budućnost države Bosne i Hercegovine, mir, stabilnost i napredak nikada nisu i neće zavisiti od jedne ličnosti, posebno ne od ličnosti Aleksandra Vučića, nekada deklariranog četnika, a danas lažnog „stabilizatora“ političkih prilika u regionu. Krajnje je vrijeme da Vučić prestane igrati dvostruku igru koja se svodi na to da on svoju retoriku gradi na tobožnjem pomirenju i smirivanju tenzija, dok, istovremeno, svojom stvarnom politikom podiže tenzije, podriva suverenitet susjednih država i raspiruje negativnu energiju u cijelom regionu.
Kao što je nekada Slobodan Milošević koji se zapadnoj javnosti predstavljao kao mirotvorac i demokrata (u trenutku kada je projekat Srpske akademije nauka i umjetnosti bio u fazi realizacije, a Milošević njegov izvođač radova) koristio Šešelja i Vučića tokom 90-ih godina XX. stoljeća, tako danas i Aleksandar Vučić u svojoj „pomiriteljskoj“ politici koristi političke marionete poput Dodika i njemu sličnih političara.
Vučić bi trebao shvatiti da opasni tekstovi Memoranduma SANU I, Memoranduma SANU II nisu siguran i pametan putokaz za budućnost. To je putokaz za novu destabilizaciju i nesreću. Zato bi bilo dobro da Vučić zaboravi memorandume i odbaci neostvarive velikodržavne planove!
Vučić mora prestati riječima podržavati, a djelima potkopavati državu Bosnu i Hercegovinu i unositi razdor i nemir među bosanskohercegovačke građane i narode!
Neka to učini zbog sigurnije i bolje budućnosti Bosne i Hercegovine i Srbije.
(Služba za odnose sa javnošću i marketing SDP BiH)
