U tom smislu Schmidtu bi najvažnija podrška bila iz njegove Njemačke. Međutim, sve dosadašnje odaslane poruke i saznanja ih diplomatskih izvora govore da Njemačka baš i nije previše zainteresirana da Schmidta podrži u ovoj nakani. Tome u prilog idu i neki drugi potezi, poput rezolucije Bundestaga o BiH, ali i izjave pojedinih zvaničnika.
Kada smo Schmidta pitali kako komentira spomenuti rezoluciju koja odbacuje uvođenje legitimnog predstavljanja kao uslova, izbjegao je konkretan odgovor i istakao da je poruka rezolucije otvaranje ka građanima. Međutim, suštinske poruke su malo drugačije.
Schmidt suštinski ne treba ničiju podršku za bilo kakvu akciju. Ipak, u okolnostima u kojim djeluje teško će se odlučiti na intervenciju bez jasne podrške ključnih zemalja. Od samog početka Schmidt ima podršku Amerikanaca i to je već stara priča. Britanci se nisu previše miješali u cijeli proces, ali je jasno da stoje uz Amerikance i Schmidta.
Politički cilj koji je postavljen treba doseći tražeći pravni put. U ustrojstvu BiH to nije jednostavan zadatak i neke stvari i Schmidt sebi teško može objasniti.
Iako Schmidt u svojim istupima ističe da je cilj da BiH nastavi svoj evropski put iz te iste Evropske unije nema otvorene podrške nametanju. Razlog tome može se tražiti prije svega u individualnoj snazi svake članice. Politička poruka ka BiH najviše se mjeri ako je upućena iz Njemačke ili eventualno Austrije pa donekle i Nizozemske. Te zemlje se čine i najzainteresiranijim za BiH, dok ostatak unije može samo da se prikloni stavu Njemačke ili da se uopće ne oglašava.
Njemačka Schmidta očekivano neće ni kritikovati zbog izbornog zakona jer je riječ ipak o njihovom diplomati, ali je zanimljivo da nema ni otvorene podrške. A to u cijelom procesu Schmidtu itekako komplikuje poziciju.
Ipak, septembar je mjesec kada treba tražiti odgovore i eventualni rasplet. A do toga su dvije opcije. Nametanje rješenja i put u neizvjesnost pred izbore ili prolongiranje pregovora ili nametanja za period poslije izbora sa novim rasporedom snaga.
