Khashoggi, saudijski državljanin koji je živio u egzilu u Sjedinjenim Američkim Državama zbog njegovih kritika na račun saudijskog režima, zadobio je poštovanje publike koja čita njegove političke komentare i na arapskom i na engleskom jeziku. Posljednji put je živ viđen kako ulazi u saudijski konzulat u Istanbulu 2. oktobra gdje je došao da dobije dokumente koji su mu trebali da oženi svoju tursku vjerenicu.
Špekulacije da je bin Salman naredio njegovu otmicu, ili o ubistvu pod pokroviteljstvom države, preuzele su primat i dominaciju u diskusijama na najjačim medijima i društvenim mrežama gdje se govorilo o vjerovatnoj sudbini nestalog novinara. Saudijske vlasti su napokon 19. oktobra priznale kako je Khashoggi ubijen u istanbulskom konzulatu ove države. Priznanje je samo potvrdilo zaključak koji su mnogi imali uzevši u obzir kršenja ljudskih prava koja provodi režim i žestoku netoleranciju prema kritikama: Saudijska Vlada je direktno odgovorna za nestanak i smrt Khashoggija.
A gdje je Saudijska Arabija krivac za pogreške, islam je odmah uz nju. Kolateralno impliciran i ukazan kao izvor zlih akcija Vlade države koju je javnost, od njenog nastanka kao suverene, pomazala kao živo otjelotvorenje vjere.
Ovo je, ponovo, bio slučaj i sa aferom Khashoggi. Nepoznata sudbina novinara, po mnogima jednog od najhrabrijih kritičara saudijskog režima, uplela je Islam u ovo u mislima mnogih. „Novo razmještanje orijentalističkih trupa“, kako je napisao pravnik Leti Volpp, izbilo je na površinu i skrenulo javni diskurs i dovelo do instant zaključaka kako sam Islam „nema toleranciju prema kritikama“, kako „ima otpor prema nezavisnim medijskim glasovima“ i kako „guši neposluh“.
Ove procjene vjere, potaknute djelovanjem saudijske države, obojile su rasprave o nestanku Khashoggija i predstavile Islam kao izvor saudijskog djelovanja. Međutim, ono što je najpodmuklije od ovih stereotipa je pretpostavka koja im je osnova: kako je sama Saudijska Arabija glavna manifestacija Islama i sve što ona radi predstavlja religiju.
Unosno kao nafta
Saudijska Arabija ne predstavlja Islam. Uprkos njenim najboljim naporima da se promovira i predstavi kao simbol i „centar Islama“, saudijska država predstavlja režim kojim upravlja očajna i oštra nekolicina, tačnije jedan – Mohammed bin Salman. Dom Medine i Meke, dva najsvetija mjesta u Islamu, režim koristi svoju ulogu čuvara ovih gradova kako bi povezao svoj legitimitet religijom, kao i funkciju čuvara vrata za 1,8 milijardi muslimana na svijetu koji su pozvani da dođu i obave svoje obavezno hodočašće u Meki. Biti dom ovim svetim mjestima jednako je unosno kao ogromne količine sirove nafte kako bi se zadržalo na vlasti, a vladajući monarsi, jedan za drugim, strateški prepliću odmjeravanje njihovih petrodolara sa promocijom vehabizma kako bi promovirali ideju da su Saudijska Arabija i Islam naizmjenična tijela.
Budimo jasni: dok većina ideja kako su Islam i Saudijska Arabija jedno potiče iz orijentalističkih ideja i prikazivanja saudijskih imama, šeikova i monarha kao samih prototipova Islama, sama Saudijska Arabija je veoma direktno radila na širenju te ideje i jačanju nje širom Bliskog istoka, država gdje su muslimani većina i na Zapadu. Zapravo, vehabijska misao je veoma netolerantna ka drugim islamskim tradicijama i sebe smatra kao jedinim autentičnim oblikom islamske prakse. Uz to, strateški savezi sa globalnim silama, ponajviše sa SAD-om, ohrabrili su saudijski režim da dalje proširi svoje pozicioniranje kao političkog predstavnika Islama. U dobru i, što je češća situacija poput afere Khashoggi, u zlu.
No, ona ne predstavlja Islam, ni prije, a naročito ni danas. Saudijska Arabija je samo jedna država koja njeguje oštru i primitivnu interpretaciju sunnitskog Islama – vehabizam. Ova tradicija se njeguje samo u državi sa 32 miliona ljudi i drugim državama gdje je saudijski režim proširio svoj utjecaj kroz direktni ekonomski i politički utjecaj, ili indirektno kroz širenje terorističkih mreža. Zapravo, Indonezija, Pakistan i Indija su dom daleko većih muslimanskih zajednica, a Nigerija ima 2,5 puta više muslimanskih žitelja od Saudijske Arabije. Mimo njenih duhovnih i demografskih nedostataka, muslimani širom svijeta počinju vidjeti Saudijsku Arabiju manu predstavljanja Islama i muslimana, a taj osjećaj je posebno jak u SAD-u.
Dvostruka nepravda
Kako bi se istakla snaga popularnog povezivanja Saudijske Arabije sa Islamom, uobičajeno je i za medijske natpise i obične ljude da povežu cijeli Islam sa nenormalnim tradicijom vehabizma smatrajući potonjeg kao zamjenu za vjeru koju čine veoma različite sekte, podsekte i različite škole misli. Ponovo, to je većinom dio djelovanja istaknutih orijentalista i modernih islamofoba, ali i ciljani plod djelovanja saudijske politike i propagande, propovijedanja i postavljanja. Saudijska Arabija, najviše, predstavlja izdvojeni i statični kanon vehabizma. No, dalje istraživanje saudijskih domaćih i stranih manevara čak ukazuje kako je ta pozicija zastarjela i otkriva kako režim u biti vodi ambicija prijestolonasljednika i figura u sjeni koje podržavaju njegov dolazak na vlast „po svaku cijenu“.
Khashoggi, koji predstavlja poštenje i nepristranost, hrabrost i mogućnost novinarske slobode u naciji koja je u potpuno lišena nje, ponudio je svijetu živi kontraprimjer šta znači biti Saudijac. On je bio ponosan i na svoju vjeru i nacionalno porijeklo; njegov rad i njegovo samo biće stajali su kao uvreda saudijskom režimu i njegovom nepredvidljivom čelniku, Mohammedu bin Salmanu.
Hrabro novinarstvo Khashoggija bilo je dijelom inspirirano u Islamu i njegovo miješanje u zle akcije saudijskog režima je dvostruka nepravda: prvo, zbog sjećanja na hrabrog novinara koji će poslije smrti biti simbol borbe za novinarsku slobodu koja se negira u potpunosti u Saudijskoj Arabiji; drugo prema globalnoj vjeri koja nema veze sa zlim akcijama saudijskog režima niti bilo koje druge države ili vlade koja je koristi za svoje svjetovne ciljeve.
