Nauka ne poznaje granice, a to nam potvrđuje dosadašnji uspjeh Selme Musić iz Sarajeva koja se bavi razvijanjem metoda upravljanja saradnje čovjeka i robota. Trenutno radi na dva prestižna svjetska univerziteta i voljela bi uspostaviti kontakt svjetske i bh. nauke.
Selma je rođena 1989. godine u Sarajevu gdje je završila Prvu bošnjačku gimnaziju i svoje studije nastavila potom na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Na završnoj godini master studija dobija stipendiju i odlazi u Njemačku gdje kao stipendista radi u Robert Bosch kompaniji u Stuttgartu.
"Nakon toga sam se prijavila da radim master rad na Institutu robotike Njemačke svemirske agencije (Deutsches Zentrum für Luft und Raumfahrt, DLR). Ova iskustva su mi pomogla da dobijem doktorsku poziciju na Tehničkom univerzitetu u Minhenu gdje sam doktorirala prije godinu dana. Tokom doktorskog studija sam uspostavila saradnju sa profesorom na Stanford univerzitetu, gdje sam provela četiri mjeseca kao gostujući doktorand. Kvalitetno fundamentalno obrazovanje koje sam stekla u BiH mi je mnogo pomoglo na mom putu", priča nam Selma.
Selmina ljubav prema robotici razvila se spontano
Zahvaljujući, prije svega, svom znanju, ali i radu, trudu i zalaganju, Selma sada radi kao postdoktorski istraživač na Stanford univerzitetu u Americi i Tehničkom univerzitetu u Minhenu.
Njen rad usmjeren je na razvijanje metoda upravljanja za saradnju čovjeka i robota, odnosno dizajn kontrolera koji omogućuje istovremeno efikasno obavljanje zadataka u interakciji sa čovjekom u nepoznatoj okolini i predviđanje čovjekovih namjera pri interakciji.
Robotika u našem društvu i nije toliko popularna znanstvena disciplina, a Selma kaže da se, u njenom slučaju, ljubav prema njoj razvila sasvim spontano.
"S obzirom da volim multidisciplinaran rad, analizaranje problema iz različitih perspektiva i sticanje znanja iz više naučnih oblasti, ljubav prema robotici se razvila spontano", kaže ona, te dodaje:
"Meni je robotika fascinatna jer objedinjuje mašinstvo, elektrotehniku, softver inženjering, umjetnu inteligenciju, ali i psihologiju, kognitivnu nauku i neuronauku. Prema tome, omogućuje mi učenje o raznim temama ali i da implementiram rješenja na stvarnim sistemima", objašnjava naša sagovornica.
"Fundamentalno obrazovanje koje sam stekla u BiH mi je mnogo pomoglo na mom putu"
Selma je trenutno angažovana na projektu Marie-Sklodowska Curie (MSCA) koji traje tri godine i kojeg finansira Evropska komisija. Riječ je o projektu čiji je fokus na razumijevanju načina na koji ljudi sarađuju i na korištenju ovog znanja u svrhu omogućavanja uspješne interakcije čovjeka i robota
"Dvije godine ću raditi na Stanford univerzitetu, a treću godinu se vraćam u Njemačku gdje ću nastaviti rad na Tehničkom univerzitetu u Minhenu i kompaniji Otto Bock koja razvija inteligentne proteze. Moj trenutni fokus je na razumijevanju načina na koji ljudi sarađuju i na korištenju ovog znanja u svrhu omogućavanja uspješne interakcije čovjeka i robota, tako da i robot može doprinijeti, ne samo obavljanju jednostavnih zadataka, nego i procesu donošenja odluka", kaže Selma.
Upravljanje čovjeka robotom na udaljenim lokacijama
Također, projekat se bavi razvijanjem haptičkog uređaja koji omogućuje interakciju između čovjeka i robota putem čula dodira.
"Primjene ovih metoda su u rehabilitaciji uz pomoć egzoskeleta, potom u inteligentnim protezama ali i u upravljanju robota na daljinu pomoću haptičkih uređaja, na primjer u telehirurgiji. Haptički uređaji omogućuju interakciju između čovjeka i robota putem osjećaja dodira. Pomoću haptičkog uređaja čovjek može dobiti informaciju o tome koliko sile robot primjenjuje na okolinu pri obavljanju zadatka i poslati adekvatnu komandu robotu kroz isti uređaj", pojašanjava Selma dodajući da kroz ovaj projekat roboti mogu obavljati zadatke umjesto čovjeka na jako udaljenim, opasnim i nedostupnim lokacijama.
S tezom da nauka ne poznaje granice složit će se i Selma, jer vjeruje da je naučno-istraživački rad može odvesti svugdje. Vjeruje da BiH ima jako obrazovane i talentovane ljude, te bi voljela da se naučnici iz cijelog svijeta povežu sa kolegama iz BiH.
"S obzirom da su prilike za rad u akademiji svugdje rijetke, nisam sigurna gdje će me naučno-istraživački rad odvesti. Nauka ne poznaje granice, naučnici uspostavljaju kontakte i održavaju saradnje sa kolegama širom svijeta pa bih voljela imati kontinuiranu saradnju i sa naučnicima iz BiH i doprinijeti razvoju nauke u našoj zemlji jer vjerujem da imamo jako obrazovane i talentovane mlade ljude", zaključuje Selma.
