Ustajem ujutro prije alarma sanjao sam Bosnu,al ne radim danas jer je praznik Dan nezavisnosti,dan kada su neki ljudi rekli da hoće cjelovitu BiH samostalnu i suverenu. Evo je u svojim granicama i sa svojim ljudima u njoj.
Ima tu svakakvih ljudi, svakakvih nacionalnosti i vjera, ima tu svakakvih kultura i tradicija, ali to je ono što je i čini posebnom, ta šarolikost I ta multikulturalnost. Tu ti se druže moj priča I ikavica, ekavica i ijekavica, čuju se i ezani i zvona, pije se i kahva i kava, hanuka se slavi , džurdževdan i još raznih praznika .Piše se i latinica i ćirilica, ja ne znam zemlju gdje imaju dva pisma. Dođu nam ljudi, stranci uglavnom pa obilaze je uzduž i poprijeko, ljeti i zimi, zgoda im nekako valjda tu smo u srcu Europe. Krenu od Bihaća i lijepe Une tako čiste i smaragdne da se slobodno možeš napit.
Razvio se Bihać pravo dobro, turizam, drvna industrija, tekstilna, rade ljudi pa se otisnu južnije, a mogu i avionom ima aerodrom na Zeljavi rekonstuisali bivši vojni, al to nekako više koriste ovi iz daljih zemalja. Ima ona ljutu Krajinu, Posavinu, Hercegovinu, Podrinje.
Ima u Bosni i šeher Banja Luka, što tamo znaju ćevapi zamirisat. Ima puno i termalni izvora na tom kraju kažu da su zdrave samo tako. Pa možeš vozom onda prema Doboju pa dole južnije, al navikli ljudi autima pa na autoput eto te za čas ili brzom cestom od Bihaća. Ma kako god okreneš ne smiješ zaobići Jajce onaj vodopad gdje se nećeš uslikat kraj njega.
Ima i Tuzla, tamo je jedan najsavremeniji klinički centar za srce, dolaze iz cijelog svijeta da se lijece i da uče od naših doktora, a sta ćeš kad smo narod sto voli jesti pa začepljuju se krvne žile, ali hvala Bogu imamo našu Tuzlu pa ne moramo daleko.
Fino je i u Travniku možes gore do Vlašića, ljeti vazdušna banja, a zimi na skije i saone, malo sira zameziš ovčijeg od Pramenkeo Bosanske, a to izdržljiva ovca i vidiš prave pse autohtoni Bosanske tornjake, nema to nadaleko.
Ima u Livnu isto dobrog sira poznati su oni po tome a imaju i divlji konji slobodno trče po Cincaru i ostalim prostranstvima.
Sarajevo glavni grad, tamo je i predsjednik,a imala je Bosna i kraljeve, careve, vezire monarhe, kapetane. Skupio se cijeli svijet jedne godine u Sarajevu, Jahorina, Igman, Bjelašnica, Trebević i Zetra bili su centar svijeta i sada su vala. Kad u Sarajevu prođeš čaršijom, a u nos ti udare razni mirisi iz okolnih aščinica pa ne znaš gdje bi prije ušao, bil pitu il ćevap, bil sogan dolmu il pace. Kazu ljudi i stranci kad dođu da im slabo znalo dolazit jeduću. To ti je prijestolnica kulture, ako hoćeš na jednom mjestu vidjet i Rim i Bec i Carigrad, ako hoces vidjet gdje se krojila svjetska historija moraš doći.
Autoput Sarajevo-Mostar, ko ima brza kola eto ga za tren oka, ide i voz skroz dole do Ploča pa onda možes i brodom dalje ako te volja. Mostar sa svojim’ starim’ vijekovima krasi taj dio Bosne, nadvio se nad njim I nad hladnom Neretvom, skaču ljudi sa njega tako visokog, skaču i oni sa istočne i oni sa zapadne obale. Imaju i Mostarsku lastu, imaju i Aleksu i Eminu, al nije to samo njihov Aleksa i Emina i moji su isto i Ivo je moj, i Musa, MIljenko, Mesa, Srdjan Pjer, Halid, Zaim, Davorin, Zdravko, Razija, Predrag, Ivica, Mirza, Ban Boris, Tvrtko, Husein-kapetan i Alija svi su moji i svačiji. Nema kod nas u Bosni moje njegovo, naše njihovo.
Uh kad vec ne radim danas da se vratim u stvarnost, moram malo na skype nazvat kuma svog, rodjaka i prijatelje, ljute se na mene ne čujemo se, otišli oni u Njemačku, Austriju Sloveniju sa familijama,šta će moraju ici gdje je bolje, kad imaš Predsjedavajućeg predsjedništva koji je predsjedavajući BiH i kaže da ta ista BiH koje je on predsjedavajući nije nikakava zemlja i ne priznaje ustavni sud te iste zemlje, pa kako i nece otići. Što oni meni fale da sjedimo I haberimo.
Eee Bosno moja...
