Vijećnici Gradskog vijeća Cazina su prihvatili prijedlog članova udruženja RVI-paraplegičara USK-a, koji su prije godinu gradonačelniku mr. Nerminu Ogreševiću i GV-u uputili inicijativu za imenovanje jedne ulice u Cazinu ulicom pilota Samira Beganovića.
Povratak brata
"- Naš sugrađanin rahmetli pilot Samir Beganović dao je neizmjeran doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine i Cazinske krajine", smatraju predsjednik Alaga Pašić i dopredsjednik Dejan Samardžić, koji nam kaže da je, vidjevši jednu ulicu u Cazinu, odmah osjetio da je to - prava, prenosi Oslobođenje.ba.
"- Djelovala mi je kao pista, a u mislima su mi se vratile ratne slike kada su Samir i drugi naši piloti, leteći iznad teritorije koju su pod svojom kontrolom držale mnoge ratne strane, stavljali glavu u torbu. A svaki taj let nama je značio život", govori Dejan koji je i obrazložio gradskim vijećnicima Cazina zašto bi bilo dobro da Samir dobije svoju ulicu: “Vidjevši kako me ti mladi ljudi, od kojih neki nisu bili ni rođeni u ratu, pažljivo slušaju, neki i sa suzom u oku, u grlu mi se steglo.”
Samirov brat Enes ne krije radost. “Kao da mi se brat opet vratio. Žao mi je samo što naši roditelji nisu ovo dočekali”, kaže nam Enes, zahvalan RVI-paraplegičarima koji su cijelu proteklu godinu istrajavali na realizaciji inicijative i koji će, tvrde, istrajati na tome da Samir Beganović dobije i nišan.
"- Bit će postavljen između nišana naših roditelja, opet će biti zajedno", govori Enes, svjestan da ima još mnogo ljudi koji su dali život za slobodnu BiH i za čije se kosti ne zna, a niko ih ne spominje.
Samir Beganović je stradao 1. augusta 1994. kada je ukrajinski avion AN 26, koji je iznajmila ARBiH i kojim je on pilotirao, oboren na rejonu Plitvičkih jezera. Samir je ukrajinskoj posadi trebalo da pokaže vazdušne puteve kojima je letio prevozeći oružje za ARBiH.
Kovčeg od 6 kg
Sletjeli su na aerodrom Ćoralići, a u povratku su pogođeni projektilom tzv. SAO Krajine. U avionu se, inače, nalazio i hrvatski državljanin Nikša Župa, trgovac oružjem, predratni direktor splitskog pozorišta.
Pripadnici SAO su poslije sakupili dijelove tijela, koji su stručno pregledani i stavljeni u kovčeg od šest kilograma. To je za Oslobođenje potvrdila i doktorica koja je radila taj posao, kao i Savo Štrbac, pripadnik tzv. SAO Krajine, koji se bavio i bavi nestalim.
Štrbac nam je rekao da je kovčeg zakopan u beogradsko groblje i onda odnijet u Kijev zato što su porodice ukrajinske posade vršile pritisak na svoju vladu da im vrate najmilije.
Enes Beganović je godinama pokušavao natjerati nadležne u BiH da dođu makar do dijela istine o konačnoj sudbini njegovog brata i do makar jedne kosti.
"- Nažalost, nikakvu informaciju nisam dobio, niti sam osjetio da im je stalo do nje", kaže nam Enes.
