Zejneb, radijallahu anha, kćerka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslala je po njega jer je njezino dijete bilo na samrti, pa joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poručio: ”Allahovo je ono što uzima i ono što daje, kod Njega sve ima svoj rok, zato budi strpljiva i nadaj se Allahovoj nagradi.”
Zejneb je ponovo poslala po njega, zaklinjući ga da dođe, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao sa grupom ashaba, uključujući Sa’d ibn Ubadeta, Mu’aza ibn Džebela, Ubej ibn Ka’ba i Zejd ibn Sabita.
Zatim su mu donijeli dječaka koji je bio na izdisaju, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaplakao. Vidjevši ga da plače, Sa’d ibn Ubade, rekao je: ”Šta je to, Allahov Poslaniče?”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ovo je milost koju je Allah usadio u ljudska srca, Allah će se smilovati Svojim robovima koji budu milostivi.”
Plakanje zbog gubitka najmilijih nije nespojivo sa strpljenjem, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najstrpljiviji čovjek, ali je plakao zbog gubitka mnogih svojih najmilijih.
I treba znati da samilost nije ograničena samo na plakanje i da se u milostive ljude ne ubrajaju samo oni koji plaču kod gubitka voljenih osoba. Samilost prema ljudima je praktično ponašanje koje se može vježbati i prakticirati svaki dan.
Kad vidiš da je tvoja žena zatrpana kućnim poslovima i ustaneš da joj pomogneš, ti si samilostan, a kad se bez nekog razloga naljuti na tebe, a ti zadržiš srdžbu i pređeš preko toga, također si samilostan.
Kad vidiš siromašnog prodavača pored puta, pa se zaustaviš i kupiš od njega i ne gledaš da ti vrati i posljednji fening kusura, već ga uračunaš u sadaku u ime Allaha, ti si samilostan.
Sramota je vidjeti muslimana kako se cjenka sa siromašnim prodavačem za nekoliko feninga, kao da kupuje pola planete, a kada ode u prestižni restoran – zbog društvenog prestiža – ostavi napojnicu u iznosu dnevne zarade siromašnog prodavača.
Kad izbije bračni spor između bračnih drugova koji su ti rođaci ili prijatelji, pa ti se srce slomi zbog toga i uložiš maksimum napora da ih pomiriš i da vratiš ”vodu u njezino korito”, ti si samilostan.
Kad čuješ za bolest siromašnog čovjeka na kojeg su svi zaboravili i posjetiš ga u njegovoj kući i ponudiš mu svoju pomoć, ti si samilostan.
Svaka korist, utjeha i dobročinstvo koje učiniš ljudima, tražeći isključivo Allahovo zadovoljstvo, znači milost u tvom srcu, koja će kod Milostivog Allaha biti nagrađena mnogo većom milošću. (saff.ba)
