Fazlić kaže kako živi u krajnjem siromaštvu, a zbog situacije u koju je došao bio je primoran trinaestogodišnjeg sina dati u socijalnu ustanovu koja zbrinjava djecu bez roditeljskog staranja, što ga najviše boli, pišu Nezavisne novine.
Kaže kako u cijelom poslijeratnom periodu sastavlja kraj s krajem i nikada nije uspio pronaći stalno zaposlenje te je godinama radio kao pomoćni radnik opslužujući stroj za rezanje ogrevnog drveta.
“Nažalost, vlasnik je prodao mašine i ja sam ostao bez posla. Povremeno radim neke teže fizičke poslove za nadnicu i uspijem zaraditi za najosnovnije potrebe. Nažalost, struju i vodu nisam u mogućnost da plaćam. Nekako, ova zima mi je najteža, jer nema posla”, kaže Fazlić.
Dodaje kako je njegov životni brodolom započeo kada ga je ostavila supruga i potom se preudala, a nakon toga umrla mu je i majka, koja je brinula o domaćinstvu, te je ostao sam da brine o malodobnom sinu.
“Najteže mi je palo kada sam ga morao dati u socijalnu ustanovu. Kada bih uspio pronaći neko pristojno zaposlenje, možda bih ga mogao dovesti kod sebe, ovako, bolje mu je tamo”, kaže Fazlić.
Dodaje kako sina viđa dva puta mjesečno i da je to jedina nada koja mu vraća vjeru u život.
Komšije za Fazlića imaju samo riječi hvale, kažu kako je riječ o dobričini i čovjeku koji se jednostavno nije snašao u postratnom tranzicijskom razdoblju.
Ovu tvrdnju potkrepljuju i time što on, praktično, nema gotovo ni dana radnog staža, pa time niti socijalno i zdravstveno osiguranje.
Fazlić kaže kako mu je trenutno najveći prioritet da pronađe pristojno zaposlenje i stvori uslove da nastavi život sa sinom.
“I njemu je to najveća želja. Ponosan sam na njega jer je dobar učenik i sluša vaspitače”, kaže otac.
Svi koji žele pomoći ovom čovjeku mogu dobiti više informacija na telefon: 060 340 26 13.
