Kazneni udarac koji je Danny Makkelie dao Englezima, nakon čega su pobijedili Dansku 2:1 i izborili finale Eura čvrsto im je zalijepio stigmu privilegirane reprezentacije za koju je posložena priča da konačno dođe do finala, a bude li dovoljno umješna i podigne pobjednički pehar.
Nizozemski policajac učinio je zlo nogometu, jer svaki sudija koji na tako grub način režira rezultat zaprljao je i najpopularniji sport i Evropsko prvenstvo, no Englezi, koliko god neki od njih priznali da kaznenog udarca nije bilo, ako osvoje trofej neće patiti od grižnje savjesti. Slavit će kao da su dobili, primjerice, 5:0.
Bez preispitivanja
Nogometni pobjednici nastrojeni su makijavelistički i nemaju se običaj osvrtati na sredstva, kamoli okolnosti, koje su ih dovele do cilja. Niti se Argentina bavila preispitivanjem učinjenog 1986. zbog Maradonine ruke baš u utakmici s Tri lava u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, nego je euforično veličala i u božanstvo kovala Malog zelenog, niti su Englezi kazali da naslov najboljeg na svijetu 1966. nije trebao pripasti njima jer im je u finalu pripisan nepostojeći gol u dvoboju s Njemačkom, niti se bilo koji osvajač najvećih reprezentativnih turnira prije ili kasnije ispričao poraženom ako je do uspjeha došao utjecajem treće strane…
I oni koji su se složili da nešto nije bilo u redu lakonski bi konstatirali: “OK, ali mi smo ipak bili najbolji i trofej smo zaslužili”.
Još kako je postalo jasno da Engleska može otići do kraja sa samo jednom utakmicom izvan Londona, četvrtfinalnom u Rimu, te da je suparničkim navijačima izrazito otežan ili u nekim slučajevima čak onemogućen dolazak u Veliku Britaniju, posijano je sjeme teze da momčad Garetha Southgatea ima vjetar u leđa. Po jednima prostrt im je crveni tepih do završnice, po blažim kritičarima dano im je do znanja da se mogu osjećati sigurno, pišu SN.
Te su tvrdnje itekako imale smisla, međutim, da bi Engleska stigla do finala i dalje se morala sama izboriti na terenu. Suđenje je u prvih pet njihovih utakmica bilo kvalitetno i objektivno. No, onda su se ukazali Makkelie i VAR!
Ne znači da ne bi slavili u susretu u kojem su u produžecima dominirali, ali oni ih lišili daljnjih trauma i navukli nogometni svijet protiv Engleske. Španska Marca objavila je tekst sa zaključkom: “U finalu navijamo za Italiju“. I nije jedina… Zavladalo je uvjerenje da su Englezi predodređeni od UEFA-e da budu prvaci.
Posložen raspored
Istovremeno je bilo poznato da će se završnica, oba polufinala i finale, odigrati na Wembleyju. Međutim, raspored je bio posložen tako da nitko tko osvoji prvo ili drugo mjesto u grupi u dvije ključne nokaut faze osmini finala i četvrtfinalu ne može igrati na svojem terenu. Upravo da svi akteru budu što ravnopravniji. Teoretski se moglo dogoditi da trećeplasirani završi doma, zato jer je postojalo mnoštvo kombinacija, ali to se nije zbilo.
Nakon što je Dublin ostao bez domaćinstva jer nije mogao zajamčiti dolazak gledatelja, njegovi susretu raspoređeni su na St. Peterburg i London. I što radi UEFA? Osmini finala u kojoj igra pobjednik skupine D, a Engleska je bila prvi favorit, ne daju Rusima jer tako bi se održalo pravilo neutralnog terena, jer u tom dvoboju Rusije nikako nije moglo biti, nego Englezima. Njima se pogodovalo da budu jedina reprezentacija koja i u osmini finala ima domaći travnjak i svoje navijače.
Kad bi se dvoboj Engleska – Njemačka igrao u St. Peterburgu, ne samo da Tri lava ne bi imali šansu igrati u vlastitom domu, te bi morali na put, nego na Zenit Areni uopće ne bi bilo engleskih navijača. Rusija državljanima Ujedinjenog kraljevstva ne dopušta ulaz bez karantene od 14 dana. Svima ostalima je bilo dovoljno da imaju ulaznicu, samo njima ne. Političke igre. Dakako, za to su morali osvojiti prvo mjesto, što im Hrvati i Česi nisu “oteli“.
Za razliku od većine drugih zemalja koje su se potrudile olakšati dolazak navijače svih reprezentacija u pandemijskim uvjetima, Engleska to nije napravila. Ostala je tvrda sve do finale za koje je najavljeno da će omogućiti čartere sa hiljadu Italijana. Dosad su na tribine mogli samo oni koji su boravili u Velikoj Britaniji.
Ništa od toga nije moralo presudno utjecati na rezultat, niti je to samo po sebi Englesku dovuklo do zaključnog dvoboja, pa ni to što su Azzurri više putovali jer imali su tri utakmice u Rimu, a potom su s Austrijom igrali u Londonu i Belgijom u Münchenu prije konačnog stacioniranja u britanskoj prijestolnici. Čak je važnije što je Engleska imala lakši raspored, što su joj se posložile karte. Međutim taj “penal” zvoni…
Vrhunsko suđenje
Zato ovom Evropskom prvenstvu, koje je u najtežim okolnostima ikad odigrano i dovedeno do zadnje utakmice, više od svega treba – vrhunsko suđenje u finalu. I Nizozemca Björna Kuipersa, i pomoćnika i VAR-a. Pa neka pobijedi bolji.
