Zbijeg iz opkoljene Srebrenice preživjeli su samo oni sretni. Zasjede, glad, žeđ i danonoćno bježanje kroz šume u okolini Srebrenice preživio je Mefail Dudić. Imao je samo 14 godina. Ti julski dani zauvijek su obilježili njegov život. U šumi je izgubio oca, rođake i prijatelje s kojima je dijelio školsku klupu.
Dječak od 14 godina preko noći je morao odrasti i suočiti se s najvećim mogućim zlom. Pješačenje jednim dijelom rute, kojom je prolazio tog jula '95. vraća mu uspomene. Nije mu se lako prisjetiti svih grozota kroz koje je prošao. Na lokalitetu Bukva, koji će ove godine prvi put biti dio trase "Marša mira", ekipi Anadolu Agency (AA) pokazuje gdje se nalazio u toku jedne od najsmrtonosnijih zasjeda u kojoj je poginulo više od 1.000 osoba.
U ruci drži čizme tzv. mrtvare, kako su ih zvali, u kojima je prešao "put spasa". Stanovnici Srebrenice su ih dobijali kao pomoć, a pješaćenje u njima je bilo nemoguće ni dva kilometra, jer su se raspadale.
"Imao sam 14,5 godina kada smo krenuli iz Srebrenice. Na Šušnjarima smo 11. jula imali postrojavanje. Išao sam u koloni. Silazeći s Buljima na jednu čistinu udarao nas je jedan PAM (protiv avionski mitraljez). Konstantno je pucao, otkidao je noge, ruke, ubijalo, ranjavalo. Ja sam tu zastao. Jedan čovjek me je gurao i govorio: 'Ajde malo'. Rekao sam da ja dole ne idem i da ću zaobići taj dio. Rekao mi je da ne mogu, jer je tamo minirano", prisjetio se Dudić prvog dana proboja do slobodne teritorije - Tuzle ili Kladnja.
Tako je i uradio. Izašao je iz kolone i zaobišao čistinu koja je bila na meti.
"Prešao sam u potok i ponovo se vratio u kolonu. Nosili smo ranjenike. Na nas su bacali otrove. Meni su se navukle bione na očima. Svjestan sam da sam u šumi, ali ne vidim ispred sebe. Sve je bila magla. Kada smo došli do te proklete Bukve tu je bilo postrojavanje. Samo što smo krenuli zapucalo je. Bila je noć, a meni se činilo da se brdo obrušavalo na nas. Pucalo je sa svih strana. Jedni su išli naprijed-nazad. Ja sam uzeo jedno drvo ispred sebe, čučnuo i nisam se pomjerao. Pored drugog drveta jaukao je moj drug Mesud Mustafić, koji je sad živ", ispričao je Dudić.
Kada se malo smirilo, pomjerili su se nekih 50-tak metara, na jedno uzvišenje.
"Nosio sam Mesuda, pomogao mu kao drugu. Bio je ranjen. Tu sam ga ostavio jer nisam mogao dalje. Nije htio da me posluša. Rekao sam mu: 'Drug, Bog neka ti bude na pomoći'. Nije se gledalo da li je u pitanju mlada ili stara osoba, žena ili dijete. Samo su pucali u živo meso", rekao je Dudić.
Međutim, tu nije bio kraj golgoti. Oko 200 ljudi, među kojima je bio i Dudić, opkoljeni su, zarobljeni i odvedeni u Sandiće. Poznato je da je oko 1.000 zarobljenika s livade u Sandićima i drugih mjesta okupljanja prebačeno u skladište poljoprivredne zadruge u Kravici, gdje su ubijani od 13. jula...
