Opisujući događaje u jednom mjestu u južnoj Ukrajini, Jefremov se prisjeća kako su “ispitivanja i mučenja trajala oko tjedan dana”.
“Svaki dan, noću, ponekad i dva puta dnevno”, dodaje.
Jefremov je nekoliko puta pokušao dati ostavku u vojsci – ali je na kraju bio otpušten jer se odbio vratiti u Ukrajinu. Sada je pobjegao iz Rusije.
Koristeći fotografije i vojne dokumente koje je sugovornik dostavio, BBC je potvrdio da je Jefremov bio u Ukrajini početkom rata – u regiji Zaporožja, uključujući grad Melitopolj.
Raspoređen u Ukrajinu prošle godine, bivši stariji poručnik pristao je govoriti o zločinima za koje kaže da je tamo svjedočio – uključujući mučenje i zlostavljanje ukrajinskih zatvorenika. Govorio je i o svojim suborcima koji su pljačkali okupirana područja Ukrajine, te opisao brutalna ispitivanja, koja je vodio ruski pukovnik, u kojima su muškarci ubijani i prijećeno im je silovanjem.
Jefremov je 10. februara 2022. stigao na Krim, ukrajinski poluotok koji je Rusija anektirala prije devet godina. Bio je šef jedinice za razminiranje 42. motorizirane streljačke divizije – i obično je bio stacioniran u Čečeniji, na ruskom sjevernom Kavkazu. Kaže kako su on i njegovi ljudi poslani da sudjeluju u “vojnim vježbama”.
“U to vrijeme niko nije vjerovao da će biti rata. Svi su mislili da je ovo samo vježba. Siguran sam da čak ni viši časnici nisu znali”, naglašava bivši ruski oficir.
Bojao sam se odustati’
Jefremov se prisjeća kako je vidio ruske vojnike kako lijepe identifikacijske oznake na svoje uniforme i slikaju slovo “Z” na vojnoj opremi i vozilima. Za nekoliko dana, “Z” je postalo simbol onoga što je Kremlj nazvao svojom “specijalnom vojnom operacijom”.
Tvrdi da nije htio imati ništa s tim.
“Odlučio sam dati otkaz. Otišao sam do svog zapovjednika i objasnio svoj stav. On me odveo do jednog višeg oficira koji me nazvao izdajicom i kukavicom. Ostavio sam pištolj, sjeo u taksi i odvezao se. Htio sam se vratiti u svoju bazu u Čečeniji i službeno dati ostavku. Tada su me suborci telefonirali s upozorenjem. Pukovnik mi je obećao da će me strpati u zatvor do 10 godina zbog dezerterstva i upozorio je policiju”, pripovijeda Jefremov.
Jefremov kaže da je tada nazvao vojnog odvjetnika, koji mu je savjetovao da se vrati. Iako sada shvata kako je taj savjet trebao ignorisati, on ga je poslušao iz straha da će završiti u zatvoru.
Kako je kazao za BBC, Jefremov je “protiv rata”. Tvrdi da nije sudjelovao u ruskoj aneksiji Krima, niti se borio u istočnoj Ukrajini kada je prvi put izbio rat u Donbasu prije devet godina.
Godine 2014. Rusija nije bila optužena samo za orkestriranje separatističke pobune u toj zemlji, već i za slanje vlastitih trupa. Također kaže da nije sudjelovao u ruskoj vojnoj operaciji u Siriji.
“Posljednje tri godine bio sam uključen u razminiranje u Čečeniji, mjestu koje je proživjelo dva rata. Mislim da je posao koji sam tamo radio koristio ljudima”, dodaje.
Masovne pljačke
Jefremov je postavljen za privremenog zapovjednika streljačkog voda. Dana 27. februara, tri dana nakon početka ruske invazije, on kaže da je njemu i njegovim ljudima naređeno da se pomaknu na sjever s okupiranog Krima. Krenuli su prema gradu Melitopolju.
Sljedećih 10 dana proveli smo na aerodromu koji su već zauzele ruske trupe. Opisuje pljačku kojoj je svjedočio.
“Vojnici i časnici grabili su sve što su mogli. Penjali su se po avionima i prolazili kroz sve zgrade. Jedan vojnik je odnio kosilicu. Rekao je ponosno: ‘Odnijet ću ovo kući i pokosit ću travu pokraj naše kasarne’. Kante, sjekire, bicikle, sve su to natrpali u svoje kamione. Toliko stvari da su morali čučnuti da stanu u vozila”, dodaje bivši ruski vojnik.
Jefremov je BBC-ju dostavio fotografije za koje kaže da ih je snimio u zračnoj bazi Melitopolj. Na njima se vide transportni avioni i zgrada u plamenu.
Ovo su samo neke među brojnim slikama i dokumentima koje je podijelio – a koje je BBC provjerio kako bi potvrdili identitet Jefremova, čin i njegovo kretanje u Ukrajini u proljeće 2022.
Navodi se kako je s osam vojnika pod njegovim zapovjedništvom mjesec i po čuvao rusku topničku jedinicu u zračnoj bazi Melitopolj.
“Cijelo vrijeme smo spavali vani. Bili smo toliko gladni da smo krenuli u lov na zečeve i fazane. Jednom smo naišli na vilu. Unutra je bio ruski borac. ‘Mi smo iz 100. brigade i sada živimo ovdje’,” rekao im je vojnik.
“Bilo je toliko hrane. Frižideri su bili krcati. Bilo je dovoljno hrane da se preživi nuklearni rat. Ali vojnici koji su tamo živjeli lovili su japanske šarane u jezercu vani i jeli ih”, dodaje, opisujući još jednu bizarnu situaciju u ukrajinskom ratu kojoj je svjedočio.
‘Vidio sam ispitivanja i mučenja’
Grupa Konstantina Jefremova premjestila se u aprilu kako bi čuvali ono što on opisuje kao “logistički štab” – u gradu Bilmaku, sjeveroistočno od Melitopolja. Tamo je, kaže, svjedočio ispitivanjima i maltretiranju ukrajinskih zarobljenika.
Prisjeća se dana kada su dovedena tri zarobljenika.
“Jedan od njih je priznao da je snajperist. Kad je to čuo, ruski pukovnik je poludio, udario ga je, povukao je Ukrajincu hlače i pitao ga je li oženjen. ‘Da,’ odgovorio je zatvorenik. ‘Onda neka mi neko donese krpu’, rekao je pukovnik. ‘Pretvorit ćemo te u djevojku i tvojoj ženi poslati video’”, pripovijeda sugovornik BBC-ja.
Drugi put, dodaje, isti pukovnik je zamolio zarobljenika da imenuje sve ukrajinske nacionaliste u njegovoj jedinici.
“Ukrajinac nije razumio pitanje. Odgovorio je da su vojnici bili mornarička pješadija ukrajinskih oružanih snaga. Za taj odgovor su mu izbili nekoliko zuba”, prisjeća se.
Jefremov kaže i da je ukrajinski zatvorenik imao povez na očima.
“Pukovnik je prislonio pištolj na čelo zarobljenika i rekao ‘Brojat ću do tri i onda ću ti pucati u glavu’. Brojao je i pucao samo pored glave, s obje strane. Pukovnik je počeo vikati na njega. Ja sam rekao: ‘Druže pukovniče! Ne čuje vas, oglušili ste ga!‘”, tvrdi Jefremov.
Prema njegovim riječima, pukovnik izdao i naredbu da se Ukrajincima ne daje normalna hrana – samo voda i krekeri. Ali, dodaje: “Pokušali smo im dati topli čaj i cigarete”.
Kako zatvorenici ne bi spavali na goloj zemlji, Jefremov se prisjeća i kako su im njegovi ljudi bacali sijeno – “noću, da nas nitko ne vidi”.
Tokom drugog ispitivanja, Jefremov kaže da je pukovnik pucao u ruku zatvorenika i u desnu nogu ispod koljena, koja je pogodila kost. Tvrdi da su njegovi ljudi poslije previli zarobljenika i otišli do ruskih zapovjednika, ali ne kod pukovnika, za kojeg kaže da je bio “lud” – i rekli da zarobljenik mora ići u bolnicu, inače će umrijeti od gubitka krvi.
“Obukli smo ga u rusku uniformu i odveli u bolnicu. Rekli smo mu: ‘Nemoj govoriti da si ukrajinski ratni zarobljenik, jer ili će te doktori odbiti liječiti ili će ranjeni ruski vojnici čuti i pucati u tebe i nećemo ih moći zaustaviti”, kazali su ranjenom ukrajinskom zarobljeniku.
Kršenje pravila ratovanja na obje strane
UN-ov Ured za ljudska prava dokumentirao je slučajeve maltretiranja zatvorenika u ratu u Ukrajini. Intervjuirao je više od 400 ratnih zarobljenika, i Ukrajinaca i Rusa.
“Nažalost, otkrili smo da se mučenje i zlostavljanje ratnih zarobljenika događa na obje strane“, kazala je Matilda Bogner, voditeljica posmatračkog tima UN-a sa sjedištem u Ukrajini.
“Ako uporedimo kršenja, mučenje ili zlostavljanje ukrajinskih ratnih zarobljenika postoji tendencija da se to događa u gotovo svakoj fazi zarobljeništva. I, većinom, uslovi internacije su gori u mnogim područjima Rusije ili okupirane Ukrajine”, dodaje Bogner.
Najgori oblici mučenja ili zlostavljanja ukrajinskih ratnih zarobljenika obično se događaju tokom ispitivanja, kaže Bogner. Mogu biti podvrgnuti elektrošokovima i čitavom nizu metoda mučenja – kaže ona – uključujući vješanje ljudi i premlaćivanje.
“Kada stignu na mjesta zarobljavanja, često ih čekaju tzv. batine za dobrodošlicu. Često se suočavaju i s neadekvatnom hranom i vodom”, dodala je.
Ruski ratni zarobljenici također su prijavili premlaćivanja i elektrošokove.
“Svaki oblik mučenja ili zlostavljanja zabranjen je međunarodnim pravom“, ističe Bogner, dodavši kako je neprihvatljivo da bilo koja strana to čini.
BBC nije mogao neovisno potvrditi konkretne navode Konstantina Jefremova o mučenju, ali oni su u skladu s drugim tvrdnjama o zlostavljanju ukrajinskih zatvorenika.
Rusko ministarstvo obrane nije odmah odgovorilo na zahtjev za komentar.
Proglašen izdajnikom
Jefremov se na kraju vratio u svoju jedinicu za razminiranje, ali ne zadugo.
“Nas sedam smo donijeli odluku,” navodi.
Krajem maja, još u Čečeniji, napisao je ostavku. Neki viši oficiri nisu bili sretni s tom odlukom.
“Počeli su mi prijetiti. Časnici koji nisu proveli ni dana u Ukrajini govorili su mi da sam kukavica i izdajica. Nisu mi dopustili da dam ostavku. Smijenjen sam”, priča Jefremov.
Gospodin Jefremov nam pokazuje pisma vojske.
U jednom od dokumenata kojeg je dobio od ruske vojske, optužen je za “izbjegavanje dužnosti” i nepoštivanje naredbe da se vrati u Ukrajinu. Opisuje se kao “ozbiljan prekršaj discipline”.
Drugo pismo odnosi se na “prijevremeni otpust g. Jefremova iz vojne službe… zbog kršenja ugovora”.
“Nakon 10 godina službe bio sam proglašen izdajicom, prebjegom, samo zato što nisam želio ubijati ljude. Ali bilo mi je drago što sam sada slobodna osoba, što neću morati ubijati ili biti ubijen”, zaključuje.
Bijeg iz Rusije i isprika Ukrajincima
Jefremov je napustio vojsku ali se nije spasio opasnosti od povratka u rat.
U septembru 2022. predsjednik Putin donio je odluku koju je nazvao “djelomičnom mobilizacijom”. Stotine hiljada ruskih građana bilo je regrutovano u vojsku i poslano u Ukrajinu.
Jefremov kaže da je znao – budući da je već služio vojsku u Ukrajini – da neće ostati isključen. Smislio je plan bijega.
“U kući u kojoj sam stanovao napravio sam otvor na potkrovlju… za slučaj da policija i vojni službenici provale da dostave pozivnice. Regrutnici su se vozili do moje kuće i čekali me svojim autima, pa sam unajmio stan i tamo se sakrio. Skrivao sam se i od susjeda, jer sam čuo za slučajeve kada su susjedi policiji dojavljivali za mladiće koji su se skrivali. Takva mi je situacija bila ponižavajuća i nedopustiva”, dodaje.
Jefremov je kontaktirao rusku grupu za ljudska prava Gulagu.net, koja mu je pomogla da napusti Rusiju.
Što gospodin Jefremov misli o onim Rusima – a ima ih mnogo – koji podržavaju odluku Vladimira Putina da napadne Ukrajinu?
“Ne znam što se događa u njihovim glavama. Kako su mogli dopustiti da budu prevareni?… Čovjek koji ih je varao 20 godina, on samo treba dati riječ i ti ljudi su spremni otići i ubiti i umrijeti. Ne mogu to razumjeti”, ističe Jefremov.
Na kraju razgovora je poslao poruku građanima Ukrajine:
“Izvinjavam se cijelom ukrajinskom narodu što sam došao u njihov dom kao nepozvani gost s oružjem u rukama. Hvala Bogu da nikoga nisam povrijedio. Nisam nikoga ubio. Hvala Bogu da nisam ubijen. Nemam ni moralno pravo tražiti oprost od Ukrajinaca. Ne mogu sebi oprostiti, pa ne mogu ni očekivati da oni meni oproste“.
