"Njegova priča je baš tužna. Najgore mi je kad pomislim u kakve će ljude izrasti ta djeca koja su ga zavezala za drvo i pretukla. Pa kad narastu i dobiju moć... To je taj nesrazmjer između svega što vidim tu u Azilu, vidim krasne klince koji s našim kerovcima plaču, smiju se, empatiziraju, koji razgovaraju s njima i razumiju se", pišu iz Azila Osijek.
"I onda dođe Roni kojega su u Sarvašu klinci, djeca osnovne škole zavezala za drvo i pretukla. Prestrašno mi je to, taj trenutak u kojemu su mu lagali, jer nekako su ga trebali pridobiti pa zavezati i onda horor. Totalno razočarenje u ljudski rod. Eto to su te rane koje na oko ne vidiš, jer fala bogu prošao je bez većih ozljeda jer je učiteljica reagirala, jedna od tri osobe koje su ga u Sarvašu hranile, bile jedine dobre osobe u njegovom životu. Jer što nekome učini, čime se zamjeri malecni pas od svega desetak kila kojega su izbacili (već jednom tako grozno izdali) da ima potrebu biti zao, baš zlo čisto prema njemu? Čime su tu djecu uspavljivali, na kakvom odgoju su odrasli, kakve to ljude čine od njih ti njihovi roditelji?", pitaju se volonteri osječkog azila.
Roni danas ne voli djecu. Uznemiri se čim neko dijete prođe kroz azil, kažu.
"Mi mu objašnjavamo, da baš kao i odrasli nisu svi isti, neki su vrijedni poznavanja i ljubavi. Roni je preživio, on je borac. Psi nikada ne izgube ono s čim se neka ljudska djeca ni ne rode. On je dobar pas kojemu sve što treba jest nova prilika, Azil bi trebao biti samo most do nje. Do onih nekih tako već izlizanih slika o kojima svi sanjamo, al koga briga za originalnost, bitna je sigurnost, a nju jedino ljubav može dati", zaključili su.
Roni danas u azilu čeka udomitelje koji će mu vratiti vjeru u ljudski rod.
