Povelja predstavlja jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslavenskih naroda i država. Naime, ovaj dokument je najstariji do sada pronađeni očuvani bosanski državni dokument.
On je pisan na domaćem jeziku i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara.
Povelja Kulina bana može se nazvati i "rodnim listom" bosanske državnosti.
Povelja, kao najstariji sačuvani pisani dokument, svjedoči o postojanju državnog aparata i predstavlja temeljni dokaz postojanja jake srednjovjekovne države Bosne.
Tadašnji vladar Bosne ban Kulin izdao je Povelju Dubrovčanima, a njome je potvrdio prijateljstvo Bosne naspram Dubrovnika, garantirao njegovim trgovcima sigurnost kretanja i trgovanja po njegovoj državi, oslobodivši ih svih taksi, odnosno carine.
To govori da je Bosna već tada imala prijateljske odnose sa Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduće vjekove, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države. To govori i da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze i sa drugim državama.
Originalna Povelja nalazi se u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu, dok su dva prijepisa Povelje pohranjena u Državnom arhivu Hrvatske u Dubrovniku.
Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. Bosna i Hercegovina je uputila zahtjev za njen povratak.
Međutim, Rusija je odbila zahtjev smatrajući kako je taj primjerak Povelje Kulina bana po svim pravnim uzusima njihovo vlasništvo.
Prijevod Povelje Kulina bana na standardni bosanski jezik glasi ovako:
U ime Oca i Sina i Svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I praviću držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje, banov pisar, pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca avgusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
I poslije 830 godina ostala je krilatica u narodnom govoru koja glasi: „Od Kulina bana i dobrijeh dana...“.
Prema ocjenama mnogobrojnih historičara, država kojom je vladao Kulin ban doživjela je privredni vrhunac ponajprije zahvaljujući dobrim odnosima s Dubrovačkom republikom, onovremenom trgovačkom velesilom.
Povelja ukazuje i na činjenice da država Bosna u tom periodu ima vladara, teritorij, da vladar ima svoju kancelariju i da je napisana dvojezično.
