-Na CD se nalazi deset sandžačkih bisera, a neke sam i ponovio, a nakon toga snimio sam i po prvi put pjesmu “Rodna Bosno, daleko odosmo“. Za tu pjesmu snimio sam i spot i to je jednostavno film. Eljez mi je svirao klarinet, bio je tu i jedan muzičar Nasko Mumdžić iz Novog Pazara svirao je instrument ut, a saz je svirao Safet Bećirević iz Kalesije, a snimano u studiju “Druga obala” kod Peđe Hasića u Tuzli, koji u Berlinu otvara najmoderniji i najskuplji studio. Napustio je Tuzlu i sa tri sina otišao u Berlin, a bio je direktor Osnovne škole. Ovo će biti moj peti CD sa sandžačkim biserima.
Zašto baš uz saz?
– Ta ideja je već dugo tinjala u meni, ali kada smo jednom ja i moj dobri ahbab Abdulah Sidran otišli u bolnicu da posjetimo našeg dragog i nikad prežaljenog Vehida Gunića, tada mi je moj Veho rekao: “Tajo moraš da konačno snimiš taj CD uz saz“. Tada sam čvrsto obećao da hoću i da to moram da uradim. Ležao je u bolnici “Podhrastovi”, a on je veoma volio pjesmu “Gledam svijetla svoga grada“, plakali smo sva trojica. Kada sam završio Sidran mi je rekao da sam ja posljednji mohikanac koji je to snimio. Sve je finalizirano, imam hitove i to je to.
Danas je teško reći “imam hit”, da li ste sigurni da imate hit?
– Ja sam to bukvalno rekao, a siguran sam samo da ću jednog dana u mezar leći, a sve ostalo ostavljam narodu u amanet. Dosta tih pjesama se nalazi na mojoj Youtube oficijelnoj stranici. A nakon objavljivanja tih mojih novih video uradaka, mnogi su me susretali na ulici i pitali da li sam bolestan, što sam tako smršao, kao oni su gledali ta moja nova videa, pa kao vidjeli su me u bolnici. A, ja kažem, kao da mi pjevači ne smijemo ili ne možemo biti bolesni ili otići u bolnicu na rutinske pretrage. A, u stvari svi gutaju tablete, ne idu na kontrole i svi nešto foliraju. Ja sam živ i zdrav.
Da li će se nove pjesme i pjesme uz saz naći na CD-u?
– Imao sam nekih ponuda iz Srbije, ali ja bi volio da to bude neko iz BiH, neko ko zna šta je sevdalinka, saz. Treba da vidim sa Telekomom, a ima još par njih zainteresovanih. Bitno je da sam je to sve zaokružio, pa sada polako. Ostaje još nekoliko spotova da uradim, a radi ih talentovanih Anis. Spotovi su završeni za “Puče puška”, Dva morića“, “Rodna Bosno daleko odosmo”, a kadrovi su snimani, na Vratniku, u Mostaru, Počitelju…“
Pjesme nisu u današnjem trendu…?
– Ja sam sve to snimio za sve istinske ljubitelje i poznavaoce narodne pjesme. Ti koji misle da nisam u trendu neka i ne slušaju. Tim današnjim recitatorima želim da su živi i zdravi, ja nisam za to. Snimam sevdalinke koje su provjerene u narodu, pjevam narodu, snimam vječne pjesme, pjesme koje nemaju rok trajanja.
Dok se danas snima samo jedna pjesma, vi ste snimili pjesme za tri albuma. Koliko te to sve koštalo?
– Mnogo, zaista mnogo, a još nisam došao do konačne cifre. Ali, vjeruj mi da ne žalim, jer ja ne mogu snimati svašta, bilo bi me sramota mene samog.
Sada slijedi promocija?
– Da i odmah sam dobio poziv sa BN televizije, jer očigledno Sarajevo nema takvih emisija, a vjerovatno ni sluha za tako nešto. Valjda u Sarajevu nisam još došao na red. Sada je recimo na BHT1, kao nekad prije rata, mora sve da bude po ključu. Prvo Makedonac, Srbijanac, Hrvat, pa još tamo neki, a rijetko ko iz BiH. Ja sam odbio i nastup na zadnjem Ilidžanskom festivalu, mada su me više puta zvali. A što bi nastupio i pjevao kada pobjednika određuju opštinari. To je strašno, žalosno. Publika je ta koja odlučuje.
Nastupi?
– U narednom periodu imam dvije svadbe, u Sandžaku tri. Zadovoljan sa svim onim što radim, što zaradim, samo zdravlja i Riki ide dalje.
Da li se moglo postići više u karijeri?
– Pazi, ja sam se zadovoljan rodio, pa sam zadovoljan sa svim postignutim. Nikada nisam imao neku stagnaciju u karijeri, uvijek sam bio u zlatnoj sredini i tu mi je najbolje. Ne bi valjalo ni da je bolje bilo, jer padovi su gorki. Mene su poštovali kao mladog pjevača veličine poput Nade Mamule, Safeta Isovića…Meni je rahmetlli Safet pjevao tercu na nekim koncertima. Kada te takva i ljudska i muzička veličina poštovala, šta treba više od toga?
Kako reagujete kada čujete da neko pjeva taj neki „novi“ sevdah? Postoji li u stvari novi i stari sevdah?
– Možda ja nisam mjerodavan da to komentarišem, ali mi veoma smeta kada skrnave sevdalinku. Ja jesam za nove aranžamne, ali da tekst mjenjaju, skraćuju, to je zločin, po meni. Rahmetli Šerbo bi rekao: “Razvuci sevdalinku koliko god možeš, ona ne da da se krati, da se sjecka”.
Kada ste već pomenuli rahmetli Šerbu, nedavno je Kemal Malovčić izjavio, da je bilo po Šerbinom, on nikada ne bi postao pjevač?
– Neću da ulazim u to šta je i zbog čega je to rekao, ali Kemal ne bi trebao ništa da kaže, jer on je vrh svih uspjeha. Nekada je bila recenzija, pa se znalo ko smije kada i gdje da pjeva, a posebno snima. Danas razgrneš balegu ispod nje izlazi novi pjevač. Srbija i ta njhova navodna takmičenja uništiše estradu. Malo je ko uspio kao Kemal Malovčić, ima pjesme koji vole svi, taj stil ne može niko da postigne. Kemica je jedinstven na estradi, i dan danas gdje god da se pojavi napravi lom, a vole ga i mladi i stari.
Da li je BiH okrenula leđa pjevačima poput vas, Ferida Avdića, Seje Pitića…
– Znaš kako i dan danas pjeva Ferid Avdić, da možeš violinu da štimaš prema njegovom glasu, pa Ibro Selmanović kako pjeva, moja sestra Hasiba Agić, to je božiji strah. Neka neko od pjevača otpjeva kao Hasiba “Ali paša na Hercegovine”, ja ću mu dati kuću. Tako da nam i ne trebaju te emisije, ako živjeli do toga, neka ne živimo.
Izvor: Express
