Nije tajna da su razlike u kvaliteti primijećene još i prije ekonomske krize i povećane stope inflacije, pa su tako brojni građani često kupovali "manje zalihe" čokolada, slatkiša, higijenskih proizvoda u zemljama zapadne Europe.
Konkretni primjeri tiču se praška za veš, omekšivača, parfema, zatim čokoladnih namaza, čokolada, bombona, instant-kafa, do odjeće, obuće i šminke.
Nerijetko se dešava da je zastupljeno mišljenje kod ljudi da su gotovo svi proizvodi u npr. Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj, Austriji, Italiji... dosta kvalitetniji, a često jeftiniji nego na bh. tržištu. O tom fenomenu za redakciju portala Radiosarajevo.ba govorila je Hatidža Jahić, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.
"Što se tiče BiH i tržišta na kojeg izvozimo i uvozimo najznačajnije su zemlje regije i EU zbog trgovinskih ugovora koje imamo i koji se vežu za CEFTA-u (Central European Free Trade Agreement - Centralnoevropski sporazum o slobodnoj trgovini, op.a.). Bosna i Hercegovina je dio CEFTA-e od 2006. godine. To je jako bitno u kontekstu regulative vezane za standarde, certificiranje proizvoda, a najviše govorimo o prehrambenim proizvodima jer su nam oni najinteresantniji i najznačajniji", ističe profesorica Jahić.
Usklađivanje propisa koji se tiču različitog kvaliteta proizvoda, veže se za regulativu koja se odnosi na sistem nesigurnosti proizvoda i integracija na tržište Europske unije.
"Posljednja revizija bila je 2020. godine, a koja se odnosila na reviziju institucija BiH. Tada se došlo do zaključka u analizi da se propisi sigurnosti proizvoda ne donose u predviđenim rokovima i da BiH u velikoj mjeri zaostaje u zemljama okruženja kada je riječ o usklađivanju tih propisa. To je slično navedeno i 2022. godine u izvještaju o napretku BiH na putu ka Europskoj uniji. Taj izvještaj govori o gotovo nepostojanju progresa u posljednje dvije godine, a odnosi se na bezbjednost hrane, veterinarsku i fitosanitarnu politiku. Ono što se odnosi na kvalitet hrane, odnosno postojanje različitog kvaliteta hrane na različitim tržištima, proizvođači hrane, Evropska komisija i druge institucije koje vrše certificiranje, uvijek kažu da ti proizvodi zadovoljavaju zakonom predviđene kriterije kada je riječ o sigurnosti i propisima", navodi Hatidža Jahić.
Činjenica je da je Europska komisija u nekoliko navrata naručivala studije na veoma konkretnim primjerima brendova i tržišta te da su pronašli razlike, čak i kada je riječ o različitim državama unutar Europske unije. Tako se vidi ta tzv. kategorizacija starih članica Europske unije i novih članica kao npr. Bugarske, Rumunije i Hrvatske.
"Ono što se moglo vidjeti iz tih istraživanja u posljednjih pet godina na međunarodnim brendovima koji su dostupni svuda i koji se pridržavaju svih međunarodnih pravila i zakona koji su propisani zakonodavstvom Europske unije, jeste razlika u sastavima npr. veća koncentracija ribe u ribljim štapićima ili veća koncentracija lješnjaka u nekim proizvodima", ističe profesorica Hatidža.
Razlika u cijenama u BiH i drugim zemljama
Cijene proizvoda se formiraju na osnovu više faktora – u osnovi je cijena sirovine koja se koristi za proizvodnju, zatim pakovanje i ambalaža i u konačnici cijena trasporta, radne snage i potom troškovi zakonskih propisa koji se moraju ispuniti kako bi se proizvodi uvezi u BiH. To je kada je riječ o uvozu proizvoda. Ono što je važno napomenuti da ne vrijede isti zakonski propisi za BiH i za Federaciju BiH što znači da BiH nije u potpunosti jedinstveno integrisano tržište.
"Primjera radi, jako loša infrastruktura utječe na jako visoku cijenu transporta i to ulazi u konačnu cijenu koju mi kao finalni potrošači plaćamo. Možemo vidjeti da sada u svijetu postoje poremećaji u lancima snadbijevanja, zbog inflacije mijenja se ponašanje potrošača- da se kupuje na sniženju, da se kupuju na akcijama pred istek roka, ne čitaju se deklaracije. Zbog niskih primanja i visoke stope inflacije često se kupuju zamjenski proizvodi", pojašnjava profesorica.
Sve ovo bi se moglo unaprijediti u kontekstu priče o BiH, a broj jedan bi bila izmjena zakonodavstva. Poslovanje bi u svakom smislu za kompanije koje dolaze u BiH bilo olakšano kada bi regulativa koja je u BiH bila u skladu sa svim onim normama i pravilima koje postoje u razvijenim zapadnoevropskim ekonomijama. Neophodno je da postoje standardi kvaliteta, a ne samo bezbijednosti hrane. To su dva segmenta koja nedostaju u BiH - kvalitet i sigurnost hrane, a to bi se moglo unaprijediti boljim zakonodavstvima.
Domaće je bolje. A da li je jeftinije?
"Što se tiče različitih cijena proizvoda u BiH i Njemačkoj, većina tih proizvoda se proizvodi u razvijenim zapadnoevropskim zemljama, što za druga tržišta poput ovog u BiH uključuje troškove transporta, carine i drugih elemenata. Situacija u BiH mogla bi se unaprijediti boljim zakonskim okvirima što bi olakšalo i domaćim kompanijama, ali i stranim kompanijama koje investiraju na našem tržištu. U konačnici bi to za potrošače značilo da će kupovati jeftinije proizvode, a kvalitetnije nego što je slučaj sada", zaključila je Hatidža Jahić.
Pored toga, na formiranje konačne cijene utječe i razvijenost mreže trgovina, što dovodi do nepovoljnih uslova u smislu troškova logistike, najma i ostalih operativnih troškova.
Cijene se skoro pa duplo, razlikuju u BiH i Njemačkoj, iako je poznato je da je inflacija na obje strane, a pojašnjenje za to jeste da na cijenu bitno utječe da li se proizvod uvozi, odnosno gdje se proizvodi. Tada kupci ponovo dolaze na početnu tačku, a to jeste važnost domaće proizvodnje.
Domaći proizvodi se zbog novonastale ekonomske situacije na policama cjenovno izjednačavaju sa uvoznim proizvodima. Struka za tu pojavu kaže da zbog loših zakonskih okvira i manjka sufinansiranja domaće proizvodnje, domaći proizvođači su prinuđeni podići cijenu proizvoda.
Foto:Arhiv
