Datum 9. maj obilježava se i kao Dan logoraša. Na ovaj dan, živi svjedoci zločina, koji su se desili na prostoru BiH ukazuju na goruće probleme sa kojima se svakodnevno suočavaju i koji se iz godine u godinu usložnjavaju, a da se pri tom za njih ne čini ništa ili vrlo malo.
Njihov status do danas nije riješen, zakon koji bi im omogućio određena prava, shodno torturama, koje su preživjeli u logorima i drugim mjestima zatočenja, još uvijek nije donesen. Zvanično obilježavanje ovog datuma u USK-u prolongirano je za petak, 11. maja.
67-godišnji Rifet Tahrić iz bihaćkog naselja Ribić, zarobljen je 25. novembra 1994. u Vedrom Polju, u jeku najžešćih agresorskih napada na Bihać. Bio je pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, nadkapetan u 501. Slavnoj brdskoj brigadi 5. Korpusa. Odveden je u zloglasni logor Kamenica kod Drvara, u kojem je u zatočeništvu proveo 105 dana u vrlo teškim i nehumanim uvjetima, uz svakodnevne torture i zlostavljanja.
Tokom njegovog boravka u logoru, kako nam je kazao, bilo je pet smrtnih slučajeva, za koje je i svjedočio na Sudu u Sarajevu, na suđenju Ratku Dronjku, upravniku logora Kamenica, koji je i osuđen za ratne zločine na 18 godina zatvora. Tahrić ističe da i danas na zvuk otključavanja brave osjeća nelagodu. Uprkos tome, ovaj, danas penzionisani pukovnik i dobitnik priznanja „Srebreni štit“, nastavio je dalje sa svojim životom i pronašao u sebi dovoljno snage da se nosi sa pretrpljenim patnjama.
Kroz logore u BiH prošlo je blizu 200.000 logoraša u 657 logora u kojima je ubijeno blizu 30.000 osoba, a silovano 25.000 žena. U Unsko-sanskom kantonu ima preko deset i pol hiljada bivših logoraša, koji i danas, na svoj dan, traže ostvarivanje svojih prava.
Centralno obilježavanje Dana logoraša, prolongirano je za petak 11. maj, zbog obolježavanja Dana Zlatnih ljiljana, a biće upriličeno ispred spomen obilježja logora Ripač u Bihaću, kao mjestu odakle su krenula prva tamničenja u Unsko-sanskom kantonu.
