Općinski sud u Bihaću polovinom prošlog mjeseca imenovao je privremenog stečajnog upravnika, koji ima obavezu da u roku od trideset dana utvrdi opravdanost pokretanja stečjknog postupka, nakon čega će sudija donijeti konačnu odluku.
Nakon godina traganja za lokacijom došlo se do Karanovca, nadomak Ripča. Medutim, nakon provedene procedure izrade dokumentacije, te pribavljanja potrebnih odobrenja, lokalno je stanovništvo iskazalo je protivljenje gradnji, zbog čega je Federalno ministarstvo prostornog uredenja uskratilo izdavanje okolinske dozvole.
Zbog tog je Skupština morala povući raniju odluku o odobrenoj lokaciji. U meduvremenu preduzeće je promjenilo vlasničku strukturu i umjesto Kantona većinski vlasnici postale su općine i gradovi. Vlasnici su uz prava imali i obavezu izdvajanja sredstava za funkcionisanje preduzeb. Medutim, to nije učinjeno, a zašto, to ne znaju ni u resornom ministarstvu.
Zašto općine nisu finansirale rad preduzeća jasno je iz odgovora predsjednika Skupštine društva, koji naglašava da je Projekat i bez utvrdene lokacije, još od početka imao niz manjkavosti. Ipak, u tom je vremenu na ime Projekta podignuto je 2,5 miliona maraka kreditnih sredstava Svjetske banke, koje su utrošene za plaće uposlenika i druge svrhe. I nakon svega ostalo je Federaciji i Kantonu da vrate ta kreditna sredstva.
I na kraju ostaje da ponovimo – Projekat zbrinjavanja otpada u Kantonu trebao je rezultirati dobijanjem moderno uredenog centra kojim bi bio riješen problem sadašnjih neadekvatnih, ali i divIjih deponija. I trebao je postati ekonomski samoodrživ. A, umjesto toga, dobili smo propalo preduzeće, radnike koji skoro dvije godine nisu primili plaće i obavezu vraćanja, u prazno, potrošenog kredita.
