Predsjednik nevladine organizacije “Legis” iz Sjeverne Makedonije Jasmin Redžepi kaže da migranti nemaju za cilj ostati na Balkanu. Zemlje regije koriste uglavnom kao tranzitnu rutu. Ipak, oni su među populističkim političarima jedna od glavnih tema.
Prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH u periodu od 1. januara do 31. decembra 2018. godine Službi za poslove sa strancima BiH prijavljena su skoro 24.000 ilegalna migranta. Od 1. januara do juna 2019. prijavljeno ih je nešto više od 9.000. Prednjače migranti iz Pakistana, Bangladeša, Iraka, Sirije i Afganistana. U zemlji je trenutno više od 9.000 migranata i izbjeglica, prema podacima IOM-a. Većina svih pristiglih migranata u BiH kretali su se pravcem Turska - Grčka i dalje preko Srbije, Albanije ili Crne Gore. Njihov konačni cilj je neka od zemalja zapada. Prije nego uspiju ilegalno preći hrvatsku granicu, što je ujedno i granica Evrospek unije, mjesecima čekaju u kampovima u Bosanskoj krajini, neki i pod vedrim nebom, jer su kampovi često prenatrpani.
U BiH se migranti pokušavaju predstaviti kao bošnjački plan povećanja udjela muslimana u zemlji. Jesu li migranti, koje možemo sresti u zemljama Zapadnog Balkana, isključivo muslimani? Da li uopće postoje takve statistike?
- Pod istim optužbama je i sadašnja opozicija vodila kampanju na lokalnim izborima 2017. u Sjevernoj Makedoniji, sa jednom razlikom, da je tvrdila da je ovo plan EU-a da promjeni demografiju zemlje i da njom zavladaju muslimani koji će izvršavati famoznu Tiransku platformu. To je ta orbanizacija balkanskih država i nametanje ksenofobne ideologije u društvima. U statistikama koje kao država i kao organizacije vodimo, ne bilježimo vjersko opredeljenje, već samo zemlje porijekla, spol i godište. Samim tim što smo prisutni na terenu duže od pet godina i od svakodnevnih kontakata, saznajemo da u svakoj od tih zemalja postoje etničke i vjerske manjine, ali da su u svima njima push i pull faktori za migraciju isti, a ni jedan od njih nije ostajanje na Balkanu, a još manje zbog vjerskih razlog. To što je njihov broj veći u Bosni je samo zbog lahke prelaznosti na srpsko-bosanskoj granici i zbog teške prelaznosti bosansko-hrvatske granice.
Kako god, migranti su problem koji opterećuje regiju; katkad je to sigurnosni, ali češće politički problem. Mogu li zemlje na prostoru nekadašnje Jugoslavije, bez obzira na slabašne ekonomije, bolje odgovoriti na migrantsku krizu?
- Generalno, odnos balkanskih zemalja prema izbjeglicama i migrantima je na vrlo lošoj razini. Ne poštivanje njihovih ljudskih prava za zaštitu, te njihovo masovno i lančano deportiranje je neprihvatljivo i opasno za te ljude. Uzmimo za primjer Sjevernu Makedoniju, gdje se svi uhvaćeni iregularni migranti odmah vraćaju za Grčku, pa čak i bolesni ili povrijeđeni u saobraćajnim nesrećama. Jedva smo zadržali jednu mladu majku iz Somalije sa bebom, koja se prilikom prelaska granice razdvojila od svojeg starijeg sina koji ima 2,5 godina, za kojeg još tragamo i alarmiramo u Srbiji i BiH.
U našim tranzitnim centrima država nema puno troškova jer IOM [Međunarodna organizacija za migracije] plaća režije, Legis i Crveni Krst Skoplja plaćaju hranu, MYLA daje pravnu pomoć itd., a ipak imamo problem zadržati ranljive kategorije ili tražioce azila kojima treba izaći u susret. Jednostavno, institucije ne poštuju zakone koje je država propisala, već se odluke baziraju na volji pojedinaca - rukovodioca državnih institucija.
Je li Evropska unija u obavezi pružiti više pomoći tim zemljama. One jesu neka vrsta migrantske čekaonice za EU?
- Hotspot ili čekaonice su ostrva u Grčkoj i Unsko-sanski kanton u BiH. Ostalo su lakše ili teže tranzitne zemlje. Budući da je EU njihov krajni cilj, a sa druge strane mora dokazati svoje principe jedinstva i solidarnosti, EU određenim donacijama pomaže organizacije za ljudska prava ili humanitarne organizacije, ali također pomaže i kapacitetima vlasti u securitisation (mi kazemo sekjuritizaciji). Da li zbog slabog menadžiranja državnih organa i institucija ili namjerno zbog nekih skrivenih ciljeva istih institucija, ta pomoć iz EU je skoro nevidljiva, posebno u zonama hotspota, zbog čega su nezadovoljni i migranti i lokalno stanovništvo.
Vaša teza je da ograde ne mogu zaustaviti migracije. Ali, vlade na njih i dalje troše milione eura budžetskog novca. Čemu onda služi žica na granicama? Ranije smo je mogli vidjeti u Mađarskoj, Grčkoj, ali sada i u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji...?
- Ograde na granicama se grade u ravničarskim predjelima, dok migrantske rute vode preko planina. Tako, ove ograde imaju dvije svrhe: 1. Pružanje lažne slike bezbjednosti građanima; 2. Potsticaj kriumčarenja i trgovine ljudima, gdje je zarada daleko veća od cjene same ograde. Dokaz za gore navedene tvrdnje je sama praksa zadnjih četiri godine, odnosno, povećanje broja krijumčarenja, pokušaja za iregularni prelazak granice, ostvareni prelasci granice, broj povrijeđenih i poginulih, i sve to za 100 posto više za sedam mjeseci 2020., za razliku od cijele 2019. godine.
Postoje vrlo konkretne optužbe od više domaćih i međunarodnih organizacija da Hrvatska policija zlostavlja ilegalne migrante na granici. Brisel se do sada nije pretjerano osvrtao na te izvještaje, koji su često opisivani kao zastrašujući. Kako ste razumjeli šutnju EU-a na tu dehumaniziranu politiku Hrvatske?
- Zlostavljanje izbjeglica i migranata nije samo slučaj Hrvatske, već također i Grčke, Sjeverne Makedonije, Srbije i Mađarske još od 2015. godine. Komisija za ljudska prava i zlostavljane u okviru Parlamenta EU, na čelu sa Josef Waidenholserom je reagovala više pita, ali na žalost bez nekog uspjeha mijenjanja politike Evropske komisije i pojedinih zemalja. Sada, kada Hrvatska mora da pokaže da je dorasla za ulazak u zonu Šengena i odbranu spoljašnih granica EU-a, najveću cjenu plaćaju izbjeglice i migranti s jedne strane, kao i Unsko-sanski kanton i građani Federacije BiH s druge strane.
Migranti će očito još neko vrijeme koristiti Zapadni Balkan kao jednu od ruta prema EU. Šta su vaše preporuke, kako rizike od migrantskog talasa u regiji svesti na minimum?
- Budući da ograde nisu način, EU mora smisliti bolji i humaniji način ublažavanja migracije, a to je: 1. Rješavanja push faktora u zemljama migranata, kao što su ratovi, prosekucije, klimatske promjene i ekonomija. 2. Za zaustavljanje kriumčarenja i kriminala u balkanskim zemljama, EU mora osmisliti redovni legalni protok izbjeglica i migranata, sa prethodnom selekcijom prioriteta u Grčkoj. 3. EU mora poštovati obaveze iz Ugovora sa Turskom iz 2016. godine, kako ne bi došlo do velikog talasa izbjeglica. 4. Balkanske zemlje moraju razviti zdravu koordinaciju između nevladinih i međunarodnih organizacija i državnih institucija, s ciljem balansa između bezbjednosnog i humanitarnog pristupa.
