"Odluka da pristupim Armiji BiH za mene je bila civilizacijski čin. Dino Rađa i njegova supruga Željana, kao i Dinina obitelj, primili su u Splitu moju suprugu i sina, a ja sam postao pripadnik II. korpusa Armije BiH. Ne znam prirodnije mjesto na kojem sam u tom trenutku mogao biti. I ne smatram to nikakvim naročitim plusom u životu. To je bilo tako normalno, i svaka druga odluka bila bi neprirodna i danas se, da sam otišao, ne bih dobro osjećao. Zajedno sa mnom u II. korpusu bili su i Hrvati i Srbi, koji su u obrani Bosne i Hercegovine dali veliki udio", kaže Hadžihafizbegović o motivima odlaska u rat.
Nakon rata, vratio se glumi, ali se i politički angažirao. Bio je ministar sporta i kulture od 2006. do 2010. godine u Sarajevskom kantonu, a nakon desetogodišnje političke apstinencije na nedavnim izborima u BiH bio je na listi stranke SDA. Bori se za ideju Bosne i Hercegovine kao zemlje slobodnih ljudi, određenih ljudskošću, etikom i moralom, a ne etničkom ili stranačkom pripadnošću. Napadaju ga politički jer pripada vrsti ljudi koja odbija paktirati s ljudima sumnjivih moralnih vrijednosti. Angažiran je što, realno, nije mudro za nekoga tko živi od naklonosti publike, ali očito ne može drugačije, piše Jutarnji list.
"Kada vas u jednom danu zbog intervjua koji date elektronskim ili tiskanim medijima, napadnu desničarski, a što ne reći i fašistički, portali u Beogradu, jednom dijelu Hercegovine, i Sarajevu, onda, zapravo, s merakom sami sebi u ogledalo kažete: ‘Đes’, majstore!’ Jer, danas na ovim rovitim, ex-jugoslavenskim prostorima reći istinu znači izaći na vjetrometinu i biti meta raznim ksenofobijama, mizantropijama, mitomanijama i atavizmima. Meni je taj osjećaj progonjene divljači koji traje punih dvadeset i pet godina dobro poznat i to je sudbina od koje dobro odgojen čovjek ne može pobjeći. Mnogi moji prijatelji dijele istu vrstu problema, ali, hvala Bogu, dobro smo raspoređeni", priča Hadžihafizbegović, opisujući kako se osjeća kada ga napadaju ljudi s kojima ga ništa ne povezuje, a mora dijeliti budućnost jer žive zajedno.
"E, tu je kvaka. Tu je ta morbidna i opasna zamjena teza da neko nekome nešto nameće. To naprosto nije točno. Ne dolazi se u Predsjedništvo BiH da bi se tamo predstavljali narodi, nego suvereno priznata država Bosna i Hercegovina čija se zastava vijori ispred zgrade Ujedinjenih nacija na East Riveru u New Yorku. E, sad, to što je jedna politička partija u BiH, a ime joj je HDZ, predložila na mjesto odakle se predstavlja država, a ne tajkunski lobi i krimogene skupine jednog malog dijela Hercegovine, čovjeka koji od ‘93. godine Bosnu i Hercegovinu ne vidi kao državu, uvelike je odredilo građansku svijest Bosanaca i Hercegovaca. Ta je svijest, ovakvu političku lakrdiju s čovjekom koji zadnje dvije godine ponižava bošnjački narod, a ime mu je Dragan Čović - spriječila. Treba znati da je samo 40% glasačkog tijela Hrvata izašlo na izbore u BiH. Od tih 40% gotovo 30% glasova dobila je Diana Zelenika, predstavnica vrlo cijenjene hrvatske partije HDZ 1990., gospođa, liječnica, koja je veoma cijenjena unutar države BiH. Dakle, da su Hrvati htjeli dati podršku Draganu Čoviću, ne bi njih 60% apstiniralo od glasanja”, tumači Hadžihafizbegović.
Hadžihafizbegović podsjeća da je “taj isti Dragan Čović u zadnje dvije godine više puta išao na noge Aleksandru Vučiću u Beograd i Miloradu Dodiku u Banja Luku nego što je išao u crkvu i posjećivao nedjeljne mise. Otvoreno je kolaborirao s idejama Milorada Dodika o mogućoj disoluciji bosanskohercegovačke države. I, umjesto da, kao član Predsjedništva, reagira na Dodikove izjave kako Bosna i Hercegovina nije država i kako Republiku Srpsku treba odcijepiti, Dragan Čović je takvim izjavama davao vjetar u leđa”, ističe Hadžihafizbegović i dodaje da su Hrvati zbog njega napuštali BiH, prozivajući ga za odlazak dvadeset tisuća Hrvata iz Livanjskog kantona kojim stalno vlada HDZ.
"Komšić je moralna vertikala obrambenog rata u BiH i odgovorno tvrdim da će Željko Komšić u Predsjedništvu BiH, kao čovjek, političar i kao Hrvat, biti na ponos svim bosanskohercegovačkim Hrvatima, kao i svim građanima Bosne i Hercegovine”, smatra Hadžihafizbegović.
