"Pišem ovo kratko svjedočenje da bih još jednom potvrdio povijesnu istinu oko izgradnje Memorijalnog centra i mezarja u Potočarima, pri tom ne želeći da umanjim bilo čiji doprinos.
Bilo je to negdje spočetka 2000. godine u Tuzli. Na sastanak u Komemorativni centar Tuzla pozvan sam u svojstvu muftije tuzlanskog. Tema razgovara je bila kako pokopati posmrtne ostatke žrtava Genocida u Srebrenici, a koji su čuvani u vrećama u Komemorativnom centru, odloženim u kontejnerima. Odazvao sam se sastanku, ne znajući tačno ko će mu prisustvovati. Na sastanak su došli predstavnici porodica stradalih u Genocidu, a među njima su, između ostalih, bili: Sadik Selimović, Sadik Ahmetović, Abdurahman Malkić, Hajra Ćatić, Nura Begović, Munira Subašić i dr. Rečeno nam je da će sastanku prisustvovati visoki funkcioneri jedne nam prijateljske zemlje.
Gosti su rekli da bi voljeli čuti naše mišljenje o tome da li da se počne s ukopom ostataka tijela stradalih u Genocidu. Kazali su kako bi bilo dobro da se to obavi u Kladnju i da za takvo što teku pripreme. Gosti su istaknuli kako ideja da se žrtve pokopaju u Srebrenici nije dobra, zbog bojazni da će to biti oskrnavljeno od strane ratnih zločinaca kojih je mnogo u tom kraju. Uzeo sam riječ i podržao ideju da se pristupi pokopu posmrtnih ostataka, uz otvoreno pitanje gostima: da li oni garantiraju da se skrnavljenje mezara neće dogoditi i u Kladnju. Rekli su da oni ne mogu pružiti nikakve garancije. Tada sam im rekao: „Ako je to tako, onda mi hoćemo da se oni pokopaju isključivo u Srebrenici, a ako nam to ne dozvole neka sav svijet vidi da se ni mrtvi ne možemo vratiti u Srebrenicu“. Ovaj moj stav su uglas podržali svi članovi porodica stradalih koji su prisustvovali sastanku. Nakon toga, jedinstven stav svih Bošnjaka je bio da se mezarje oformi isključivo u Srebrenici.
Istog dana o sastanku sam informirao reisu-l-ulemu dr. Mustafa-ef. Cerića, koji mi je naložio da odmah pristupim izradi projektnog zadatka na osnovu kojeg bi se pristupilo izradi idejnog rješenja. Učinili su to Zehra hanuma Dropić-Morankić s Husejnom Dropićem. To je bila osnova i polazište na osnovu koje je Savjetodavna radna grupa definirala konačni projektni zadatak. Na čelu Savjetodavne radne grupe sam bio u svojstvu muftije tuzlanskog, na prijedlog reisu-l-uleme dr. Mustafa-ef. Cerića, koji se nalazio na čelu Fondacije koja je brinula o svemu vezanom za projekat.
Ideju nije bilo lahko realizirati, o čemu bi mogli svjedočiti mnogi, jer je u početku bilo opstrukcja čak i iz OHR-a. Gospodin Petrić joj nije bio baš naklonjen, a i sâm sam prisustvovao žučnoj raspravi između njega i reisu-l-uleme Cerića, pa rekao bih i svađi, oko Fabrike akumulatora u Potočarima, u kojoj su bili zatočeni i ubijani ljudi iz enklava Srebrenica i Žepa.
Pokojni Pedi Ešdaun i američki ambasador gosp. Kliford Bond, zajedno s majkama Srebrenice i dr. Mustafa-ef. Cerićem, najzaslužniji su da je ovaj projekat od ideje do izvedbe materijaliziran i ostvaren.
Islamska zajednica u BiH nikada nije zagovarala da se žrtve Genocida ukopaju bilo gdje drugo osim u Srebrenici. Na realizaciji ove ideje sam predano radio s majkama Srebrenice i osobljem OHR-a i OSCE-a, te Komisijom za nestale na čelu s Amorom Mašovićem i u tome sam imao snažnu i stalnu podršku prvih ljudi i organa Islamske zajednice u BiH. U tome je prednjačio dr. Mustafa-ef. Cerić i bez njegove svesrdne podrške i velikog zalaganja Bog zna da li bi se sve što je učinjeno moglo i ostvariti.
Još jednom se želim zahvaliti svima koji su doprinijeli da žrtve Genocida u Srebrenici nađu smiraj u svojoj Srebrenici, ne umanjujući ničiji doprinos u tom plemenitom procesu.", rekao je Husein-ef. Kavazović, reisu-l-ulema za N1.
