Jedna od reakcija na jučerašnji članak o fizičkom napadu na učenika u Velikoj Kladuši je posebno zanimljiv i vjerovatno se radi o prosvjetnom radniku, jer poznaje problematiku i zbivanja po pitanju obrazovnog sistema u USK kao i način djelovanja odgovornih ljudi iz ove oblastii.
Krajnje je vrijeme da nadležna ministarstva i institucije poduzmu konkretne korake u poduzimanju mjera na sprječavanju ovakvih pojava kod maloljetnika a posebno u obrazovnim institucijama.
Komentar našeg čitaoca prenosimo u cijelosti.
¨Pogodilo me ovo iz Cazina i iz Velike Kladuše.
Ne zanimaju me posljedice koje ja mogu snositi zbog ovog što ću napisati, ali sam tu - bujrum, džaba ti sve, a što bi rekao davno jedan kolega: " Ćoškova se ne bojim! "
Šta će mi funkcija ako ne mogu zaštititi dijete s posebnim potrebama?
Ganjam ovog firmaša iz Cazina po svim institucijama za očigledno iznuđivanje šestero djece, učenika osnovne škole čiji roditelji su neuki, ali ništa konkretno nisam postigao, na rubu sam strpljenja.
Kad su izbori, dovedu ih, njih dvoje, glasaju za njih, odnosno u ime njih za sebe, a sutra ćao!
Obrazovni sistem na našem kantonu je pred slomom! Ministar obrazovanja je ministar, između ostalog i zato što se deklariše kao pripadnik srpskog naroda, a taj resor je uvijek bio meta potkusurivanja.
Nikako mi i nikad mi nije bilo jasno da se na mjesta ministra ili ministara obrazovanja postavljaju istrošeni ljudi ili oni kojih ništa ne zanima osim njihovih primanja, ekonomisti, pravnici ili da ne navedem još gore.
U normalnim okolnostima, u normalnoj državi, da je morala, Damire Omerdiću, ti bi bio bivši, ne zato što si nesposoban, već zato što ne znas ni ko su ti direktori škola, osim možda dva ili tri u Bihaću, ne znaš ni kome potpisuješ saglasnost.
Kad si sjeo sa direktorima pa razgovarao - nikad!?
Učinite nešto dok ne bude kasno...¨.
