Razija Čolaković, poznata pod nadimkom Raza, koju na društvenim mrežama prati više od 400.000 osoba, vrijedno priprema novu knjigu, roman u kojem će ogoliti dušu. Već godinu ga piše, a nada se da će biti završen do aprila ove godine kako bi bio spreman za Sarajevski sajam knjiga.
U razgovoru za „Dnevni avaz“ otkrila nam je naziv romana, ali i da je na papir prenijela svoju i bol svoje majke, žene koja je bila fizički i psihički zlostavljana, a Raza kao dijete to sve gledala.
– Ima još puno posla, ali upregnut ću sve snage da uspijem. To je roman u kojem je opisan život moje majke. I moram reći odmah da će biti jako težak za čitati. Ono što sam ja gledala kao mala, sve to zlostavljanje, i psihičko, i fizičko, i što je god da je trpila od mog oca, te batine kojima sam svjedočila, njenu krv na licu… Kako god okrenete, bila sam dio toga. U momentima sam opisivala to stanje, a u drugim sada, kao žena, itekako mogla sam da se stavim na njeno mjesto i da znam kako se osjećala. Ono što tada nisam znala, danas znam – kazala je Čolaković.
Naglasila je da je morala skupiti snage da se ogoli pred ljudima na taj način.
– To što sam proživjela daje mi snagu. Snaga su mi ovi svi ljudi koji me prate. Snaga su mi moja djeca, moje kćerke. Sve to radim zbog života moje majke, da nije uzalud sva ta patnja njena. Ta će knjiga jednostavno biti amanet svakom ženskom djetetu. Iskreno se nadam da će je prosljeđivati s koljena na koljeno svakom ženskom djetetu. Snagu crpim, ustvari, iz svega toga što sam proživjela, da bi, nadam se, kada zatvorim tu zadnju stranicu i napišem je, i ja oslobodila samu sebe. Jer koliko god će to pomoći drugima, toliko u isto vrijeme ja sebe liječim kroz to, svoje traume – rekla je Čolaković.
Svjedočimo sve užasnijem rodno zasnovanom nasilju, pa i femicidima, a Raza kaže da ga piše za druge žene, za druge majke.
– Smatram da se žene bude, njihova svijest, da ništa ne moraju. I da ne moraju biti tamo gdje nisu sretne, da ne moraju trpjeti nešto što ne žele. I što se više budi ta svijest kod žena, tako sve više i one postaju odvažne. Da se bore. Što s druge strane ne odgovara muškarcima koji su odgajani da žena treba biti pod čizmom, jel? I da je žena donja i da ona mora da sluša, da je ona stvar, kao što je moj otac mislio i vjerovao za moju majku i da ona samo treba da radi i ponaša se onako kako naredi. Ona to i jeste sve radila, ali opet nije valjala – istakla je Čolaković.
Kaže da će nju roman osloboditi na svaki način.
– Moja majka, vjerujte mi, nije života živjela nikad. Ne zna šta je izlazak, ne zna šta je otići u restoran, na ćevape, nikad nije od mog oca poklon dobila. Ona ne zna kako je to. Ali je za pogrešan pogled, za tračeve po selu, za optuživanje od svekrve, za sve je bila udarana. Dakle, bila je maltretirana, bila je zlostavljana i to zaista nije život. „Mama, evo, da znaš da tvoj život nije bio uzaludan, da sva ova patnja nije bila uzaludna i da će na stotine hiljada drugih žena kroz ovaj roman pronaći sebe i ojačati.“ Roman se zove „Nemoj biti k’o ja“. Zato što je to rečenica moje majke koju je meni stalno ponavljala. A ja tada nisam razumjela šta to znači – rekla je Čolaković.
– Bit će i detaljno opisana noć kada moj otac majci nije dao da ode kod svoje majke. Pitala ga je: „Mogu li da idem na konak, da je vidim, slaba je, umrijet će mi“, a on njoj psuje. Nije joj dao. Mislim da je to bila najduža noć u njenom životu. Ujutru su joj javili da je nana preselila, onda je pustio da ode, praveći se kako je njemu ustvari žao i teško – ispričala je Čolaković.
