Suprotno već standardnim optužbama koje dolaze iz Republike Sprske, da su sarajevske vlasti etnički očistile glavni grad BiH i protjerali 150.000 Srba, Kovač je posvjedočio da su sarajevski Srbi svojevoljno napustili Sarajevo i da ih niko nije tjerao.
Kovač je kazao da je sudjelovao u delegaciji Republike Srpske s delegacijom Srbije na jednom sastanku u Dobanovcima, gdje je tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević pokazao kartu razgraničenja u Sarajevu i rekao da sarajevski Srbi trebaju napustiti glavni grad BiH. Kovač kaže da je nakon toga održan veliki skup u Vogošći, na kojem su pozvani čelni ljudi svih sarajevskih opština, tada pod kontrolom Srba (Ilidža, Hadžići, Ilijaš, Vogošća…), na kojem je donesena odluka o kolektivnom iseljavanju Srba.
Kovač kaže da su ga na tom skupu pitali hoće li povući srpsku policiju iz dijelova Sarajeva koje je u tom trenutku kontrolirala Vojska Republike Srpske, na što im je on odgovorio da hoće. Za razliku od Kovača, Momčilo Krajišnik je na tom skupu govorio da bi se stvari mogle malo drugačije odvijati, ali je ostao u manjini. Golema većina tadašnjih funkcionera SDS-a odlučila je pozvati srpski narod da napusti Sarajevo.
Kovač izričito naglašava da je to njihova dobrovoljna odluka i da ih niko na takvu odluku nije prisiljavao.
