Sudija Selim Karamehić, prema svjedočenju Branka Radenkovića, ratne 1994. godine ugurao mu je pištolj u usta, a onda saborcima naredio da ga tuku. Tužilaštvo Brčko distrikta, na čijem je čelu Karamehićev stari poznanik Zekerija Mujkanović, odbacilo je navode žrtve, iako je po zakonu bilo dužno da sprovede istragu. Sudija sumnjive ratne prošlosti u VSTS sjedi od 2017. godine.
“Nakon nekoliko dana, ne sjeća se tačno pošto je bio u nesvijesti od udaraca, došli su Karamehić Selim, Suljagić Mirsad, Gušo Nusret i Mirso iz ‘Metalca’, kada ga je Selim pitao: ‘Da li je istina da 50 tenkova čeka na Rači prelazak pa da krene u Brčko’? Na to pitanje nije imao odgovor, zbog čega je Selim izvadio pištolj, ugurao mu cijev pištolja u usta i rekao da će pucati ako mu ne odgovori. Nakon toga, Selim odlazi, jer ga je neko zvao, a ostaloj trojici je rekao: ‘Nastavite ga tući’”.
Maltretiranje, tvrdio je tokom 2013. pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Branko Radenković, nastavljeno je sve dok se nije onesvijestio. U svjedočenju još stoji da je tog ljeta 1994. danima mokrio krv, a povrede bubrega niko mu nije sanirao… Radenković je bio pripadnik Vojske Republike Srpske - piše Žurnal.
Ovo su dijelovi iz presude pripadnicima 108. motorizovane brigade iz Brčkog Armije Bosne i Hercegovine Nusretu Guši i Mirsadu Suljagiću, koja je u posjedu Žurnala. Sudija Nijazija Kalender oslobodio ih je optužbe 15. jula 2013. godine.
Sudija Selim Karamehić, koji je, prema svjedočenju, zarobljeniku ugurao pištolj u usta, rekao da će pucati, a potom naredio brutalno premlaćivanje, danas sjedi u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine. Te ratne godine, posvjedočio je i sam, bio je pomoćnik komandanta za pravna pitanja. Torturu nad Radenkovićem, dakako, negirao je.
Mirsad Suljagić i on su 3. avgusta 1994. godine obaviješteni da imaju ratnog zarobljenika koji je dovezen u kafanu ‘Bolji život’ u Maoči. Tada je Karamehić prepoznao Radenkovića. Nasilje je, dakako, negirao.
“Nikakvog nasilja prema zarobljeniku nije bilo. Ispitivan je o rasporedu vojske RS i rasporedu tenkova. Komandant Hajdarević nije bio zadovoljan dobijenim informacijama pa je Karamehića i Suljagića poslao da Radenkovića ponovo ispitaju. Ponovo su dobili iste informacije, nikakvo nasilje nije primjenjivano, ali je Karamehić ostavio mogućnost da je možda bilo povišenog tona. Zapisnika sa ispitivanja nije vođen, već je naknadno sačinjen. Karamehić nije imao pištolj niti ga je dužio”, stoji u svjedočenju člana VSTS BiH.
“TENDENCIOZNIM IZJAVAMA PROTIV IZBORA SUDIJE”
Pojedini ostali svjedoci tvrdili su da je zarobljenik imao povrede na rukama, nogama i licu. Ali, ostaće ovo tek Radenkovićeva riječ protiv Karamehićeve. Sudija Kalender u obrazloženju presude odigraće za kolegu.
“Tendencioznost u izjavama usmjerena je na Karamehić Selima, kojeg Radenković zove ‘komandantnom muslimanske vojne jedinice’, koji je naređivao optuženima da ga tuku, a on mu stavljao pištolj u usta kada nije bio zadovoljan odgovorom. Očigledni cilj ovih optužbi na teret Karamehića bio je da se spriječi izbor na mjesto sudije u Brčkom…”
NIJEMI POSMATRAČ
Svjedočenje u kojem se pominje Karamehić nije bilo bitno ni Tužilaštvu Brčko distrikta. Ono je, mimo zakona, bilo tek nijemi posmatrač, a sve je pojasnio sudija u presudi.
"Te navode i Tužilaštvo je, očito, ocijenilo nepouzdanim da bi na njima temeljilo osnovanu sumnju za procesuiranje”.
Sve ovo nije zasmetalo glavnom tužiocu Zekeriji Mujkanoviću, iako zna da posao suda nije da ocjenjuje zašto tužilaštvo navode smatra nepouzdanim.
Tužilaštvo je, dakle, tek tako zaobišlo Radenkovićevo svjedočenje, bez prethodno sprovedene istrage, što je po Zakonu o krivičnom postupku Brčko distrikta bilo obavezno:
“Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo tužilac ima pravo i dužan je da preduzme sve potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage… Tužilac ima pravo i dužan je da sprovede istragu u skladu sa ovim Zakonom…. U toku istrage tužilac može preduzeti sve istražne radnje, uključujući ispitivanje osumnjičenog i saslušanje oštećenog i svjedoka…”
ŠIFRA: KARAMEHIĆ – MUJKANOVIĆ - MAOČA
Međutim, ako se pogleda unazad, sve do 1994. godine situacija postaje jasnija. Još iz tog ratnog perioda, tvrde dobro upućeni izvori Žurnala, sudija Selim Karamehić dobro poznaje tužioca Zekeriju Mujkanovića.
Godine poznanstva svakako potvrđuju javno objavljene biografije ovog sudijsko-tužilačkog dvojca.
Mujkanović je, stoji na zvaničnoj stranici Tužilaštva Brčko distrikta, bio sudija i predsjednik Opštinskog suda u Brčkom, sa privremenim sjedištem u Maoči, od 1994. do 2001. godine. Poslove inspektora kriminalističke policije MUP-a Republike BiH obavljao je od 1992. go 1994. godine.
Na mjesto glavnog tužioca Brčko distrikta imenovan je 2007. godine, šest godina prije donošenja ove presude. Na ovoj poziciji je i danas.
Njegov kolega Selim Karamehić za sekretara suda, tada izmještenog u Maoču imenovan je 1996. godine, da bi naredne 1997. prešao na mjesto sudije Osnovnog suda Brčko distrikta.
Iako su i sudije i tužioci upoznati sa svjedočenjem Branka Radenkovića i presudom od 15. jula 2013, Karamehića je 2017. godine Pravosudna komisija Brčko distrikta izabrala za člana Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine.
Iako u ovoj instituciji, očito, sjede oni sa sumnjivom ratnom prošlošću, VSTS je krajnje licemjerno od polovine aprila prošle do kraja oktobra ove godine održalo pet okruglih stolova i radionica na temu rješavanja predmeta ratnih zločina u BiH.
