Još jednom, Rusija napreduje. Još jednom, Ukrajina se povlači.
Žestoka i dugotrajna bitka koja se predviđala za Lisičansk izbjegnuta je, prema regionalnom guverneru, strateškim povlačenjem.
Serhiy Haidai mi je rekao:
“Rusija trenutno ima veliku prednost u artiljeriji i municiji. Jednostavno bi uništavali iz daljine, tako da nije imalo smisla ostati.”
Ušli bez otpora
Čini se da se to poklapa s ruskim izvještajima o zauzimanju grada u koji su naizgled ušli bez otpora. Videozapisi objavljeni na društvenim mrežama prikazuju čečenske borce kako plešu u centealnim kvartovima, prenosi BBC.
I dobro, mogli bi slaviti. Zauzimanje Lisičanska znači da je Rusija u suštini preuzela cijelu regiju Lugansk, ključni strateški cilj invazije ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu.
Dakle, šta to znači i za bitku za Donbas, ali i za rat šire?
Krenimo od ukrajinske perspektive. Za njih je ključno bilo izbjeći okruženje, kao što se to vidjelo u Mariupolju.
Iako je njihova odbrana južnog lučkog grada usporila rusko napredovanje za mnogo sedmica, krajnji rezultat je bio ubistvo ili zarobljavanje hiljada najsposobnijih vojnika u ukrajinskoj vojsci.
Ukrajina je to ovog puta htjela izbjeći po svaku cijenu.
U svom noćnom obraćanju, predsjednik Volodimir Zelenskij je to eksplicitno naglasio:
“Ponovo ćemo izgraditi zidove, povratit ćemo zemlju, ali ljudi se moraju spasiti prije svega”.
Haidai iznio je potpuno istu tvrdnju:
“Naše su se trupe povukle na utvrđenije položaje… Držali smo odbranu Luganska pet mjeseci. Dok je ta odbrana trajala, gradili smo nove utvrde u regiji Donjecka. Sada su trupe otišle tamo.”
Predsjednički savjetnik Oleksij Arestovič čak je otišao tako daleko da je odbranu Lisičansk-Severodonjecka nazvao “uspješnom vojnom operacijom”.
Dragocjeno vrijeme
S obzirom da se ruska zastava sada vijori iznad oba grada, ta se logika može činiti malo perverznom, ali njegova poenta je da su igrali dugu igru, kupujući dragocjeno vrijeme.
Da biste razumjeli ovu logiku, morate razumjeti važnost zapadnog oružja za otpor Ukrajine. Ukratko, bez NATO podrške bili bi u još većoj nevolji nego što su sada.
Što duže mogu odgoditi rusko napredovanje, to naprednije raketne i artiljerijske sisteme mogu dovesti u borbu.
HIMARS, koje su osigurale Sjedinjene Američke Države, već su u akciji, navodno će radikalno promijeniti ravnotežu sukoba. Više vremena znači više zaliha, što zauzvrat preokreće vagu u njihovu korist, posebno s obzirom na to da sankcije znače da se Rusija bori da zamijeni istrošenu opremu i municiju.
Sada iz ruske perspektive. Njihov deklarirani cilj je zauzimanje, kako kažu “oslobođenje”, Donbasa. Zauzimanje Luganska čini to korak bliže.
Zaista, njen značaj istaknuo je danas Putin, kada je komandante ofanzive proglasio “Herojima Rusije”, najvećim mogućim priznanjem.
Ali, šta dalje? Čini se gotovo izvjesnim da će nastaviti s pokušajem zauzimanja ostatka Donbasa, posebno gradova Slovjansk i Kramatorsk – oba su granatirana posljednjih dana.
Za Slovjansk se kaže da ima poseban značaj za separatistički pokret, budući da je mjesto prvih ustanaka 2014. godine.
Osim toga, šira ruska strategija nije jasna. O stanju njihovih snaga mnogo će ovisiti ako i kada zauzmu Donbas.
Putin je danas to prešutno priznao, rekavši:
“Jedinice koje su postigle uspjehe i pobjede na luganskom smjeru svakako se trebaju odmoriti i povećati svoje borbene sposobnosti.”
Iscrpljene jedinice
Ako nastave s ovako brzim napretkom, mogli bi nastaviti s pokušajima da zauzmu cijeli jug Ukrajine, možda čak uključujući Dnjepar ili dalje.
Ako, međutim, budu tako iscrpljeni kao što mnogi analitičari predviđaju, a kako je Putin nagovijestio, moguće je da će proglasiti kraj “specijalne vojne operacije”, ruskog izraza za ovaj rat velikih razmjera.
Mogli bi se nadati da će jednostrani prekid vatre donekle ublažiti međunarodnu podršku Ukrajini, a neki, možda Francuska i Njemačka, guraju mir.
Ukrajina bi nedvojbeno nastavila borbu, ali bez stalnog dotoka oružja moglo bi se dogoditi da linija fgronta postane zamrznuti sukob, slično kao što se dogodilo između 2014. i 2022. godine.
To bi Rusiji odgovaralo, držeći svog susjeda u stanju nemira.
Za sada ništa od ovoga nije sigurno, a obje strane tvrde da imaju prednost.
Vrijedno je napomenuti da, dok se Ukrajina povlačila u Donbasu, istovremeno je imala i uspjehe, od kojih je najznačajnije ponovno zauzimanje Zmijskog otoka, gdje je danas ponovo podignuta plavo-žuta zastava.
Jedino u što možemo biti sigurni – ovaj rat neće uskoro biti gotov, a ljudi u regiji Donjeck bit će sljedeći koji će trpjeti njegove posljedice.
